Jakšić, Đura - PROZA
Jastuci su bili iste boje, samo što su na njima ćoškovi bili bogato srmom izvezeni. Arhimandrit se podbočio na jedan jastuk, a u rukama mu zveckaju brojanice od krupnog ćilibara...
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
!« dreknu i učini: »Huj!« Posle malo ćutanja poče: »Ček, koliko sam ono puta prošao?« Ustade i hoda po sobi, podbočio se rukama, a oborio glavu, pa broji u pameti... Najedanput pljesnu rukama: »Ih, opet dvadeset pet! Neće biti?
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Plete, a knjigu metnula preda se u krilo; namrgodila očice i čita, ne prestaje. A na otkosu više nje stoji mlad čovjek. Podbočio se na kosište i traži očima popovu kuću. Ili izvadi dvojnice, duha u njih, i njihov jasan pisak tužno pliva zrakom.
Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE
Berberin, na starom fraku ružom zakićen, rad bi Marka mimoići, no ne da mu Marko. Raskrečio noge pa stao pred Peru, podbočio ruke, a u desnoj mu korbačić. Berberin vidi Marka razrogačenog, pa se poplašio. — Znate li ko sam ja? — zapita Marko.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Poda nju pao osjen, zamršen, ispremiješan bljeđom i tamnijom svjetlošću. U tom osjenu podbočio se Danguba. U ustima mu kamiš; iz lule se odavno ne dimi, ali on kamiš jednako po ustima premeće, udiše u se vazduh i
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— Gde je komandir? — pitao sam. — U velikoj zemunici. Tamo svi idemo. Komandir se podbočio rukama. Disao je brzo. Njegovi nervi kao da su još napeti. Jeste li dobili vatru na vreme? — zapitao sam ga.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Onda bi se na jednom trgao, zanio, podbočio bi rukama slabine, okrenuo bi se prema torovima, oko kojih se razlijegaše jeziva piska orlova i studeno graktanje vrana
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— Sram te bilo! Isajlo i nehotice stade mirno. — Ja baš nisam tako kazao, gospodine poručniče... — Nisi?... Podbočio se kao piljarica i „gospodin“ kao da traži izjašnjenje od mene: ko će da greje moje?
Noge su im bile ranjave. Usled prevrtanja puklo je sedlo na konju poručnika Protića. Protić se podbočio rukama i posmatra tužno. — Ne sekiraj se. Naći ćeš sedla uz put koliko hoćeš — teši ga potporučnik Dragiša.
— Izvidnice — reče neko. Drhtava jeza prožima lude. Nastade mučna tišina. Komandant spusti durbin niz vrat, podbočio se rukama, obuhvatio zubima donju usnu i napregnuto iščekuje. Čuje se glas: — Alo, šesta?... Je l’ me dobro čuješ?
Ali šta će onda ostati tamo! — potpukovnik Petar se podbočio i zamišljeno klimnu glavom. Preko kamenjara čuo se užurbani bat potkovanih cokula. Pešaci su grabili uzbrdo.