Upotreba reči podbulo u književnim delima


Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

oko koje beše poređano cveća, šimšira, i to varaklisanog, te se varak caklio i od njega je sad žuto, izduženo, malo podbulo, njegovo mrtvo lice odudaralo još oštrije, bleđe.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

baš od pića, ili tek od napora što sve to, svoje pijanstvo, veselje, mora da izigrava, očevo lice izgledalo je bledo, podbulo. I uvodeći gosta u kapiju, poče mu pokazivati na kuću. — Evo, gazda Marko. Ovo je moj seraj.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Pogledah ga pažljivije. Njegova duga neočešljana kosa, njegovo podbulo mesnato lice, njegove krive noge, pa i sami njegovi gestovi, njegov masan glas i njegov akcenat, jasno su pokazivali

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Sedimo opet Ilija Ilić i ja u kupeu, glava mu sva u zavojima, jedno oko zakrvavljeno i podbulo, ali su mu obloge dobro činile, jer mu kost nigde nije bila povređena. I sunce ponova granulo.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

On drži pod pazuhom veliku mapu, prevučenu zelenom kadivom. Obojica ćute. Stariji okrenu svoje lice na levo. Ono je podbulo, oči vodnjikave; proređena kosa na glavi i bradi je plava, no prosedela, krajevi brkova otomboljeni duboko na dole, nos

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti