Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Junak ne trpi podlu ljagu. Odlazi. Ždral nam ga verni čeka. Noć ispred njega beži, a zorica Pred njega speši, — put mu osvetljuje.
Lazar tako Jug Bogdanu reče, „Jer srce kad je ladnije od leda, Ne čuvstvuje što opšte dobro peče, Već samo svoju podlu korist gleda, K’o krtina kad ispod zemlje rije, Da svaki ne zna kuda trag svoj krije.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
(Kapetan Đuraško odlazi.) Sad, srce, stani krepko na meru Da kazniš onu podlu neveru, Da na put staneš svome deveru, Da ga uništiš, smrviš, rastopiš — S poočimom mu, starom lisicom — Osmehom
Oprosti mužu, prosti čoveku! Lepote tvoje sjajem zanesen, Što podlu glavu drsko podiže, Da te izmami, da te prevari, Laskavim reč’ma žarke ljubavi — Iz Venecije ti — raja večitog.
Jakšić, Đura - PESME
Brda plava, reka plava Od pakosti zaštićava I grehove prašta svima; A nauke nova vera Potresaće vekovima Podlu četu kaluđera!... — 1877.