Upotreba reči podmirio u književnim delima


Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Smatrati dovoljnom kaznom čovjeku za njegovu krivicu samu tu krivicu. I smatrati ga čovjekom koji je podmirio svoj dug. Jer ima nešto tragično, nešto veledušno u tome: biti sam kriv svojoj nevolji; nešto što otkupljuje.

Ćipiko, Ivo - Pauci

—Čekaj, budalo! Uzmi kukuruz, pa ga u čaršiji prodaj , — eto para ..... A koliko trebaš? —Tridesetak talijera... Podmirio bih sve: i travarinu i neke potrkušice, potrkušice što vi u vašem dućanu ne držite... Gazda časom u glavi sračuna.

sigurno da je Ilija tako udesio kad ne htjede pristati da po polovicu plate krčmaru trošak sedmine, već je sam krčmara podmirio. A jelo se i pilo do mile volje. Kod poslednjih čaša vina čisto se zaboravilo, pijući ih, ispiti ih za pokoj duše Nikine.

podignuvši glavu nasmija se gazda. —Kakovi? —Oni sa popom Vranom... Pali su na te... a ja ih podmirio ... —Pa tako je i pravo... Ti si tako htjeo ... — Pravo?! — začudi se gazda. A ko se parbio i ko je parbu izgubio?

puta i udara mu u oči, tražeći da mu povrati ono uzajmljenih deset talijera, premda mu je kamate o svetoj Kati pošteno podmirio i jesenas uzorao mu ono oranice ispod kuće.

A posli našlo se pismo da je čovik mu bio sve lipo podmirio. Ma, prisješće mu! — Ostavi tuđi posao, pripovjedi što je s tobom bilo! — prekide ga Ivo nestrpljivo. — Ako će!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti