Upotreba reči pogano u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

A? Koji je to vrag međ’ vama? Da se niste na putu posvađali! Ovo pogano vreme, pa nije ni čudo što je čovek ljut na svakoga, pa bi se samo svađ’o.

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

MIŠIĆ: I to je dobro dete! Samo treba da joj dobru priliku nađete. JANjA: E, gospodin notarius, sad je pogano svet; samo novci! Eto ja uzeo sum bez krajcaru, golo, siroto.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Dok se ne krsti, dete je u vlasti htonskih sila, ono je „nečisto“. Zato se nekršteno dete kao „pogano“ ne ljubi. U vreme dok je nekršteno ne valja dete iznositi nikud van kuće.

101, br. 456) — Iza tvrda oca razmetljiva deca (dođu). (LMS, 1859, knj. 100, br. 94) — Što god dete zlo i pogano govori, od oca je i matere čulo. (LMS, 1858, knj. 98, br. 492) — Teško izađe dobro dete od nevaljalih roditelja.

(LMS, 1861, knj. 103, br. 395) — Niko starost ne voli. (A. Š., NP, 1976) — Ej, starosti, pogano oružje. (A. Š., NP, 1976) — Stari su ljudi tvrdoglavi i od toga ih samo ašov i motika izleči. (LMS, 1860, knj. 101, br.

„Sve što je u vezi s malom decom za Crnogorca je ’sramotno’ i ’nečisto’, čak, ’pogano’. Ko je pravi čovek on pazi da se ni odelom ne dodirne kolevke“, piše Gezeman.

stari čine, to mladi uče“; „Djeca govore što čuju od oca i majke“; „Primer čini više nego reč“; „Što god dete zlo i pogano govori, od oca i od matere čuje“; „Mladi gude kako im stari gusle udese“; „Djelaj kolac kao ti i otac“; „Dobar život —

da se ritualno „očisti“ (osvećenom vodicom, obrednim kupanjem, obredom krštenja), zatim ono se kao malo ne ljubi jer je „pogano“, a otac ga ne drži na krilu sve dok ne progovori.

Matavulj, Simo - USKOK

Sad ću te ovom brstetinom, kao nevaljalu ženu, i pred njom ćeš se vratiti u svoje pogano gnijezdo!“ I zamahnu na me, gospodaru, ali nemade kad spustiti, jer ga sastavih sa zemljom.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

VELIMIR: Tamo se mrtvaci ne nose u crkvu. STANIJA: Tako i Turci čine, i vi niste bolji. Kuku, Stano, ako umrem u pogano mesto! LjUBA: Ne boj se, majka, ovde nije tako. STANIJA: I ovce, i ovde; ako nije bilo, biće.

VELIMIR: Ostavi, Majko, ove stvari nisu za tebe. (Opet počne čitati.) STANIJA: Ja stara, pa da ne znam što je pogano, što nije. Kuku mene, što ja vido, što li ću videti. 11.

Devojku sas košnicu na glavi, kako vata momče za ruku, i unuče s bradom i pogano. NEŠA: E, što ćeš, takav je sad svet. STANIJA: Ama, što ne biješ, što se ne karaš?

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Brankoviću, pogano koljeno, tako li se služi otačastvu, tako li se cijeni poštenje? O Miloše, ko ti ne zavidi? Ti si žertva blagorodnog

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

nikogoviću, da mi nije radi Gospodara, e bih te brstinom iza ušiju, ne jednom no stotinu puta, dok te sagnao ne bih u pogano gnjezdo, i uzeo bih ti deset brava za potricu.

Ćosić, Dobrica - KORENI

— Aja nisam znao da je smrt tako skupa. Vidiš li ti, Andro, da je došlo nekakvo pogano vreme i ništa teže nego da čovek umre. — Oči ne skida sa Đorđa. — Bole da ćutiš! — Andra se utisnu između njih.

— Hteo sam da ti kažem da ne mogu nikad da prežalim što se onaj učiteljski lopov tako jevtino izvukao. On je to pogano seme i posejao po čaršiji i našem narodu. Gde bi mi, Srbi, gde bi ti, seljak, bio protiv kralja?

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Za Srbe je imao samo prezrenje. Nečuveno i neviđeno, grubo i pogano. Prezirao je popa n učitelja, gadljivo okretao glavu od crkve.

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

kad provede noć sa gospodinom Žikom, pa vidim šifrovanu depešu, a on pljune kao da si mu, bože me oprosti, ne znam šta pogano pokazao.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Da zavist polomi zube o njihovu krotkost i blagorodnost. Kakvi su oni? Zar mantija, taj komad sukna, može izlečiti pogano ljudsko srce od niskih želja?

Ilić, Vojislav J. - PESME

Kravar se lagano krete, I, tromo brišući gunjče, šaptaše: „Pogano dete.“ Amor je veselo išô, jer draga beše mu zora I oštar, jutarnji vazduh što pirka sa tavnih gora.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

nije hoteo znati, videću da je jedan od njegovi neprijatelja unutra utekao, predstavi se zamok Vlajkov biti, gdi se pogano leglo ukorenilo, kujući protiv njega sjeti i kozni, — može li da ga ova misao ne podigne?

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Više ti ne umim što izvestiti, ta ja iz moga mi jošte detinjstva omrzla sam na to telesno kaljanje pogano, niti i sleda toga poželjiva imam u svome srdcu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti