Dučić, Jovan - PESME
Ja sam deo noći. Nad vodom i humom Kad jutrenji vetri svojim blagim šumom Pogase lagano bele zvezde njene — Ona šumi zbogom u odlasku naglom, I uvija tužno, kô cveće i stene, Moje mračno lice
Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE
sedam poslednjih godina zime, za sedam gladnih krava bez mleka koje popasu i pobrste sedam najlepših prvih proleća, pogase sve što bukti i tinja, poharaju sedam majskih škrinja; za sedam glečera koji slede sedamdeset i sedam ranih
Ćosić, Dobrica - KORENI
večeru, obukao se i, s jednom mučnom namerom, pripio se uz prozorske rešetke čekajući da stanari u kafanskom dvorištu pogase lampe.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Telo mu se nape kao struna na luku. „Otišao je onim beslovesnim zverovima koji su nagrnuli u Vratimlje da pogase naša ognjišta i da nas zatru.