Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
— — Kao što sam gore kazao, pričekam ja strica, i pošto mi kaza da knezovi pogiboše, poteramo konje što brže možemo i dođemo kući.
Na to mi se naniže odbijemo. Tu nam pogiboše dva vrlo dobra momka iz Vr̓ovina. Zapalimo nekoliko kuća jošte, i Turke u veliku kamenom ozidanu avliju zatvorimo i
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
“ Još iste noći Berenklau poče da gradi most do ostrva i tamo pogiboše još jedanaestorica, a sedam ih se rani. Tako započe, bez nekih naročitih priprema, da gine i umire Podunavski polk, na
Matavulj, Simo - USKOK
Ljepšega para nije se moglo zamisliti. Stevo je imao još dva starija sina, koji pogiboše, jedan neoženjen, a drugoga se udovica preudade, ostavivši svekru dvoje djece, od deset i dvanaest godina.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Samo kad se rodih s potocima vedar i s pticama zagrljen, tad pogiboše misli moje i skamenjen zapah u grlu zemlje i nikad se ne rodih više. PUTNIK Lutam po svetu punom grdnje.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Spustih durbin, a pred očima mi zamagli. Da li je moguće? — Vide li?... Oni pogiboše! — zapitah Aleksandra. — Naravno, ako nećeš ti njih, oni će tebe. Zaista... naravno.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
VLADIKA DANILO Pričaj, sinko, što najbrže možeš. MOMČE Kako čusmo za boj na Cetinju, da na glavu pogiboše Turci, serdar Janko odmaha otpravi dva momčeta riječkim Turcima: ko ne misli na Koran pljunuti, neka bježi glavom bez
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
da svijet reče: ’gle junaka i junakovića serdara Peja Grubanova, kako ne može da se utješi za sinovima što junački pogiboše, no nariče kao žena’!“ „Ne bogami i božijeg mi slova!“ zagrmi serdar, „to ne smije niko reći!
Čini mi se, veli, pogiboše još dvojica od našijeh, a nekolicina se raniše. A, veli, blaga poniješe na tovare! Pri samome jednom Trebinjcu, veli,
Turaka je bilo nešto više. Nakon žestoke bitke, Turci pobjegoše, ostavivši desetak mrtvijeh, a od četnika pogiboše dvojica, a dvojica se raniše.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
koji su glavni učinioci događaja od 1707; peva se baš događaj, od trenutka kad vladika bude zarobljen pa sve dok ne „pogiboše crnogorski Turci“.
se reči koje izražavaju sav heroizam i tragediju kosovskih junaka: „biše i ubiše“, „biti započeše“, „pogibe“, „pogiboše“, „sva izgiba vojska“. U pesmi Musić Stevan ponavlja se kneževa kletva, na kojoj je ova pesma i sagrađena.
kralje: u svakoga triest iljad' vojske, pa se biše i sekoše s Turci, osam paša biše i ubiše; devetoga biti započeše, pogiboše dva Mrnjavčevića, ban Uglješa i vojvoda Gojko, Vukašin je grdni rana dopô, njega Turci s konjma pregaziše, i njiova sva
“ Još Aleksa govoriti šćaše, ali dželat govorit ne dade, trže sablju, ods’ječe mu glavu. Kada do dva kneza pogiboše na ćupriji nasred Kolubare: knez Aleksa, Birčanin Ilija, Adži-Ruvim nasred Biograda, jednog dana, a jednoga časa, viš’
koji dokopa Turčina, svaki pade po Turčinu svome: svaki Srbin mori po Turčina, a Srbina po dvadest Turaka! Pogiboše dva Nedića mlada, i pogibe Damnjanović Panto, — pogubi ga Derviš od Zvornika: Derviš-aga Pantu dolećeo, udari ga sabljom