Upotreba reči pogurio u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

možda će se u mesec dana po jedanput i videti: sin će sa tugom gledati kako mu je otac za kratko vreme osedeo, kako se pogurio — a stari nemoćan otac videći sina kako mu se mlađana snaga porušila, kako mu velike grahoraste oči upadoše u glavu, a

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Karijeru je sebi zbog berbera pokvario. Boluje često. Ovaj gorostasni jurat pogurio se, skunjio prsa, lice mu žuto kao smilje, nešto mu život podgriza.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Isakovič je sad bio drugi čovek. Bio se malo pogurio, imao je zamućeno oko, a govorio je tiho. Kretao se umorno, pa bi, neočekivano, planuo.

Pavle je zaista bio, za nekoliko meseca, u Beču, na slepoočnicama, osedeo, a onako visok, umoran, malo se i pogurio, iako još nije bio stigao ni četrdesetu – ali se na tom putu u Rosiju još jednom ispravio.

Bio je popeo sebi pedeset i tri godine, na svoja leđa, ali se taj matorko, koji se pod njima, u Temišvaru, bio pogurio, sad, u Kijevu, ispravio. Bio se u Kijevu, kao i Đurđe, još više raskrupnjao, a koračao je, kao da mu noge rastu.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

već da mogu potpuno da se oslone na nj, da će biti kao što treba, od tih se kao briga, upinjanja, misli, čisto bio malo pogurio i pre vremena okoščatio. Lice mu došlo suvo, bledo, i već kao pametno, staro.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti