Upotreba reči poišti u književnim delima


Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

” A ona odgovori: „Jesam.” „Dobro,” kaže ala, „sad me malo poišti.” Devojka sedne, ala joj metne glavu na krilo i počne da je poište, kad tamo, ali glava puna crvi, pa smrdi kao buba.

” A ona joj odgovori: „Nisam ni kod svoje kuće čistila.” „Dobro, dobro,” kaže ala, „a ti me malo poišti. Tek devojka zaviri u glavu, stane pljuvati: „Pi! čudna smrada! ja te bogme ne mogu poiskati.” „Dobro, dobro!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti