Upotreba reči pojiti u književnim delima


Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

„Provijanta” su imali dosta, pa tek onde su stali, gde je trebalo konje hraniti i pojiti. Putuju i danju i noću. Kad dođu u kakovo selo, čardu, stanu, pa kočijašima daju što doneti, a oni, svačim

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

I po svima seljačkim propisima stade ga dvoriti i pojiti kako to priliči kao da je kakav pravi stranac. Samo je prvu čašu Miloje popio onako kako to rade pravoslavni seljaci:

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Grekov, Za braću svoju (kak' Anaharzis za Nelene Skite), revnošću, podvigi, Ne zlatom bogat; vkusiv nektar Istine, pojiti žedne nača.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Zad nas još nije dosta propalo Po visovima ovim kamenim, Već i aveti sinje pučine Zar našom krvlju misliš pojiti? A Bosna plače — plače Srbija, A Hercegovina, ta sestra naša, Čekajuć žrtve braće slobodne Sa svakim danom više

Ćipiko, Ivo - Pauci

Lokve, gdje se voda između stijena sakuplja, bezmalo presušiše svugdje, pa sada i blago moraće se pojiti vodom snježanicom.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti