Milićević, Vuk - Bespuće
A vjetar snaša namete i zasipa snježnom prašinom u lice. Kola i putnici rijetki; tek što, pokadgod, jato gavranova zacrni snijeg, jedini život što se javlja.
slamnatim florentinskim šeširom, na jakoj bujnoj, zlatunjavoj kosi; lice duguljasto sa finom bijelom puti koja se pokadgod zarumeni, sa dosta običnah poteza, ali punih jedne blage nježnosti: tek malo zamišljenosti koja se trenutno javlja iz
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Kratko rečeno, najčešće manje no što stara norma traži, ali pokadgod i više no što ona traži - eto to i jeste siguran znak fakultativnosti.