Upotreba reči pokajem u književnim delima


Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Ona nije plakala, već me je preplašeno gledala kao strepeći da se ne pokajem i ne vratim. — Hoćeš kod njega? — pitaše me. — Leži on. Bolan je. Mnogo nam je bolan.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

V Jezera suva - nebo izmaknuto. Za tugin breg mi crno sunce sedne. (Zbog svake reči pokajem se ljuto.) U prvoj trubi čujem frulu sedme i u me ima da se zbije, zgraca, aždajin tutanj, nalet skakavaca.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

(Ovu riječ bješe naučio u manastiru.) Dajte mi vrimena da se pokajem, da postanem dobar dijak!... A ako li vra dozna sve, pak me istira, utopiću se, a kući neću, viruj mi, moj lipi sveti

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

— Znači, svak ima svoga Bućka — nasmijem se bezazleno. — Svak se zabavlja kako zna i umije. I smjesta se pokajem: ne znam kako sam došao na to da, iz duga vremena i za vlastitu zabavicu, bez poštovanja kopkam po unutrašnjosti smirena

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti