Matavulj, Simo - USKOK
Dugo je tako trajalo. Mrak se sve većma hvatao, tišina postajaše sve veća i kroz noćni mir počeše dopirati glasovi pokajnicâ. Odjednom Janko uzdahnu i šapnu nješto. Djevojka skoči: — Janko moj! Hoćeš li što? — Žedan sam! — reče on.