Upotreba reči pokajničke u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Oho-ho, čuješ li ti ovo, Rade, stari moj đogate? To raspojasano samardžijino groktanje prenu i djeda iz pokajničke oduzetosti, i on se priornu i podskoči kao napadnut puh. — Ih, presvete moje vile! Sreća njegova što je otišao.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Svi su kući odlazili kao on, morali su da daju pokajničke izjave, iako nisu bili krivi, priznavali su krivicu. Tako se apsana ispraznila. On je zbog oca do sada ostao.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

duvanje južine i zavijanje i cviljenje napadnutih, čvrsto uvezanih brodova u luci skrušava ga i zanosi u pobožne, pokajničke misli... Čini mu se da uvijek ovo velikih dana, na uspomenu muka Isusa Nazarenina, jugo ovako silno duva.

Bojić, Milutin - PESME

pljesak mreži paukova rada: Mirno ti si tako kalpake i spise, Mehane, brodovlje, hetere i lovor Zasipala prahom pokajničke mise, Gde paukov zastor vekova je govor. O, i Belom Kralju u dan smrtne jeze Pljunula si glavu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti