Upotreba reči poklanjaš u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— reče mirno harambaša. — Ja znam zašto ostavljam život Ivanu... — Pa što mu poklanjaš život? — upita Stanko jetko. — Ti si mladić. Tvoje je srce bujno. Ti ne možeš ni videti dalje od nosa.

Matavulj, Simo - USKOK

Imam pri sebi osam cekina; da joj dam četiri! — Mnogo je to, čôče, i njekako nije u redu da joj poklanjaš samo aspre! Podaj joj cekin, a za drugi kupi joj svilenu maramu, a za ono što preteče uzmi vina...

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Putuješ na Majorku, na Bled, Planicu. I do zemlje poklanjaš se Najjačem: Nek ti bude! Ali kad na klanicu Povedeš kravu, dođe mi da zaplačem!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Dalje od mene stoj, pak se ne boj! 2 Pitao dub trsku: — Zašto se tako i boljemu i goremu od sebe poklanjaš? — Kazaću ti onda kad ti korjen sa svim žilama sprema suncu vidim.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti