Upotreba reči pokliči u književnim delima


Rakić, Milan - PESME

— Vas, spomeni moji, svetli ali krti. Lavež, vika, graja. Pokliči se ore, Juri hajka kroz poljane i kroz gore, I ostavlja pustoš na utrtoj stazi.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Povede se roblje crnogorsko!“ Pokliči se onoj narugasmo: kakvo roblje sasred Gore Crne! Pjan, rekosmo, pa misli da poje. Dokle dvije jedna iza druge: cik!

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Dim gusti srete ga. Još bi zagrmjela po gdjekoja; čuktalo se siktanje noževa, pokliči i ječanje. Pogonjahu se dalje, jer bjehu odmakli. Imbro nagazi na dvije obezglavljene trupine.

Imbro se sagne, izvuče pušku, nategnu je i pođe dalje. Naprijed praskahu puške i pokliči se čujahu da se razlijegalo planinom. Turci, i oni bjehu zapali za kamenje i stabla pa se branjahu junački.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

I već oči zamiču na otvoreno polje, da sa curom pobegne, i, mašući nožem; polako prodire. A graja, pokliči čuju se sve jače i jače: — Ubij pašče! Drž' ga! Ubij!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti