Teodosije - ŽITIJA
Ili mislite da se mi uzalud potrudismo tražeći vazduha, a ne našeg gospodara? Sad će vam glave poleteti! Recite gde sakriste gospodara našeg!
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
Njenoj sreći nije bilo kraja, ali starija braća nisu prestajala s ismevanjem. — Šta je to što ćemo videti? Da nećeš poleteti, možda? Da nećeš uloviti neku ribu? — I poleteću! I uloviću! — prasnu najmlađi brat. — I biću boli letač od svih vas!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
I tako je on podsekao moja krila. Podsečenih krila, ja nikad nisam mogao poleteti, ja sam uvek skakutao. I tako gledam sebe, sav život — umiranje od straha. A zašto? A šta sam? Iz čega sam? Gde ću?
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
u sobi ostadoše Đurica i Stanka. Pogledaše se oboje, i dok im se pogledi ne sastaše, mišljahu da će poleteti jedno k drugom, a kad sagledaše svoja uplašena i zabrinuta lica, oboriše glave i zaćutaše oboje. — Đuro, šta je ovo?
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Zemljine teže i da stigne do neutralne tačke privlačenja Zemlje i Meseca, pa da odande padne na sam Mesec, moralo bi poleteti kroz Zemljinu atmosferu brzinom od jedanaest kilometara u sekundi.“ - „To nije ništa!
“ - „Ali, dragi prijatelju,“ usprotivih se ja, „poleteti tom brzinom znači smrviti i spržiti se, pretvoriti se, u neku ruku, u sadržinu ovog tvoga vol-o-vana.
Valjda znaš da patent ne traje duže od petnaest godina. A, za petnaest godina nećemo još poleteti po vasioni.“ U tom pitanju se složismo, promenismo temu našeg razgovora i lokal.
Obuzima nas osećaj lakoće, naši pokreti su življi i slobodniji, pa nam se čini da bismo i mi mogli poleteti. I to je posledica fizikalnog stanja prostora kroz koji putujemo.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Opet priđe prozoru, i zagleda se u daljinu. — Da mi je poleteti, i odleteti... odleteti u stari kraj i stare običaje... Pravo kaže Švaba...
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Zastao sam... Tišina... Sedeo sam ukočen na konju, bojeći se, ako se pokrenem, da će stotina ljudi poleteti na mene. Svejedno koji. Drhtao sam i od svoga rođenoga daha. Najednom pretrnuh. Kao da čujem neke glasove desno.
A još ako ih i sretnemo uz put. Stegoh dizgine i zavukoh noge u uzengije, kao da ću sada poleteti. Pokušavao sam ovlaš da se utešim, kako sam nekada bio u težem položaju.
Šantić, Aleksa - PESME
uz reku, kao labud beo, Leži Mostar i, pun sunca, adiđara, Sav trepti, i stremi s kopljima munara Kao da bi nebu poleteti hteo.