Upotreba reči polutine u književnim delima


Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Pade nekoliko žutih, zrelih krušaka... jedna se rasprsla na dvoje, pa se bele polutine i prelivaju se na suncu... — Nije to; šta ono beše drugo, važnije ?... Ne znam... Baš ništa ne znam...

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Svet ih hvali. — K’i dve polutine od jabuke! reče jedna. Krasan par! reče Todora. — »Za koga ja gazim blato svaki dan!« dere se Mića, a gazda-Đorđu već

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Kao izvire kosa baš iz one polutine što je za to da se jednom već sve svrši, a med iz one druge što mu slatke uspomene izaziva, pa mu se sve to u grlu

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

ta pojava zove se naučno „libracija“. No onaj višak preko njegove polutine ne predstavlja veliki dobitak, tim manje što te krajeve viđamo sasvim koso.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti