Jakšić, Đura - PROZA
Ne reče mi ni reči, samo me gleda. Ja tako blaga pogleda, u onakim sjajnim očima, nikada nisam videla!... Posle me pomilova po obrazima, pa mi umiljato, čisto tepajući, progovori: „Grlice, ala si lepa!...
gospodin me najpre posmatraše, posle milostivo osmehnuvši se, zgladi s moga čela onu gustu neočešljanu kosu, pomilova me po obrazima, pa mi tiho, čisto šapućući, reče: „Ovako divni obrazi ne treba da budu tako bledi, uveli...
Stari Sremac je pomilova svojim suvim rukama po bledim obraščićima. — Jelice! Sutra će da sude Milisavu što je upalio kuću...
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Popa reče da ga odreše. — Ne smemo, popo! - rekošte ludi. On priđe bolesniku, pogleda mu u oči, pomilova ga po glavi, na ga odreši. Onda stade čitati „Strašnu molitvu”.
Konj ga pogleda tužno. Lazaru se učini da vide suzu u očima njegovim, pa ga pomilova po čelu i vratu. — Je li ti žao tvoga hranitelja?... Ta, ja sam te gajio kao dete!...
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
I onda joj se po licu razli nekako blaženstvo i nekaka svetlost, i meni se učini da je Bog pomilova rukom, i da se svetac nasmeši, i da aždaja pod njegovim kopljem ze'nu.
Čiča sav pocrvenje. Kad čiča iziđe, a vladika pomilova Maru pa reče: — Ovoga čiku, 'ćeri, ne moraš ljubiti u ruku. To je moj kuhar! — Neka, oče vladiko, — reče pop.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
! — veli Pera. — E, al’ ja ’oću da sam tebi i belja i lepša nego sve, sve druge ženske! — reče i pomilova ga kradom po obrazu.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Kad joj uze šafolj, i kad joj opet reče da ide, on joj pomilova lice, kao što bi pomilovao dete Trifunovo ili u Đurđa. Ona ga je, uplašeno, ali očigledno očarana, gledala.
Ona ga je, uplašeno, ali očigledno očarana, gledala. A on je još jednom pomilova. Neka neočekivana milina prelivala se po licu tog mladog stvorenja, a neki neobjašnjivi sjaj svetleo je na tom licu, i
Oni nas tolike, a moj rođeni, jednoga, pa, gle, kolika dreka. Pavle se bio prenerazio, kad ga ona pomilova po licu. Svetina ih je bila opkolila, gomila Mahalčana, a on je uzalud pokušavao da se otme, vičući da treba, što pre,
Ali neće verovati njena mati. Evdokija je, i na putu, bila, na nju, ljubomorna. Isakovič je uze za obe ruke, pomilova i poče da je teši. Ona mu onda pogleda pravo u oči. Ona, kaže, nije više dete! Zna da se u njega zaćorila njena mati.
A što se tiče molitava, na samrtnom času, njemu se čine brbljanje! Gabrič ga na to uhvati za ruku i pomilova, po ruci. Kapetan treba da se teši, što šizmatici molitve ne znaju! I kad je prosto brbljanje, molitva nikad nije uzalud.
Otkud sad to? Isakovič na to pomilova prstima vrh svog plavog brka – namirisanog naročito toga dana – reče da misli da je to zato, što ti oficiri, sad,
Nekom neizmernom nežnošću, pomilova i poljubi Varvaru, koja mu se bila obesila o vrat. Ubrisa joj suze palcem, a poče da joj tepa, kao što je i Trifunovoj
A u starosti, dockan je. Tek, istina je da su dva stara krvnika sedela, vseusrdno. Naočigled sviju, Pavle tada pomilova Varvaru: „V ljubve si se ti sa nama vezala i sa nama pošla, a ljubvu ne možet prekinut, ni cela rosijska armada.
Pomagao joj je, onako teškoj, da legne, na tatarske jastuke, na kojima su spavali, pa je čak i pomilova, po licu, kao što je decu milovao. Samo je strašno širio crne oči.
On jedva čeka, svakako, da ih vidi. I poseti! Đurđe je pomilova. Poče mirno, i nežno, da je u obraz ljubi: „Ti znaš šta te čeka. Da rodiš. Pa u pamet se.
Kad joj je prilazio, životinja ga je gledala divlje, svojim crnim očima. On je pomilova po grivi i kolenima. Bila je počela da se smiruje. Zapita konjušara kako se zove kobila.
Do juče sam još usta krivio i fantazirao, ali eto, skončanije moje zaprto este! Aha! Aha!“ A kad ga žena pomilova, dodade: „Ne boj se, Šokice, danas sam prvi čibuk u ustima imao.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Žaleći je, pomilova je po leđima, gunđajući, kad ona briznu još jače u plač. A kad se pojavi na vratima, obučen, pa mu sluge privedoše
Matavulj, Simo - USKOK
Živo! Kad se momci s Jankom uputiše, on sjede kraj Krcuna, zatvori mu oči, pomilova ga i reče: — Ej, sokole, Krcune! Ej, luda, mlada glavo, što ne posluša!
Sremac, Stevan - PROZA
ruke pero, a gđa Kaja se naslonila iza leđa na polaženika, pa mu jednom rukom meće »puslicu« u usta, a drugom ga blago pomilova po kosi.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Sestra mi se obisnu o vrat. Dugo me ljubila, pa me onda uhvati za ruku, da me isprati. Otac je pomilova: — E, vrati se ti, imam nešto da mu kažem... — Pa što? — i napući usta. — E, još jednom do viđenja!
Komandir zastade, onda mu priđe, savlađujući svoje uzbuđenje, i pomilova ga po obrazu. — Gospodine... kapetane... oprostite mi... što odlazim! — i Đorđu se skotrljaše dve krupne suze iz očiju.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Ona pomilova po glavi neke slobodnije đačiće; jedan se izmače ispod nene ruke i stade se plašljivo pribijati uz mater. Ona se namršti
ozbiljno, važno... Samo nekoliko puta, u početku njihove veze, pomilova je i beše nežan prema njoj, ali je i ta nežnost nekako gruba, neumešna, kao da je usiljena...
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Ona me poljubi u čelo, a pomilova po obrazu. Reče mi da je i ona bila Vujić, kao moja mati, iz Pančeva. Ja onda pomislih da je život možda samo jedna
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Oseti kako joj se ona po leđima i dužinom tela zatalasa, i nežno je pomilova. Nožnim prstima jače držeći nanule, da joj se slučajno ne iskliznu, uputi se vratima.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
mlaznu s njima po zidu, a kad dopriješe do starca, mjesec ih ustavi, složi ih u snop, na tijem zlatnijem snopom nježno pomilova staračko lice. Valjda su stari znanci, oni dvojica! Čovjek na prozoru ne trenu očima, no dugo i dugo stajaše nepomičan.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
Velika rečna majka uzdahnu. — Sve reke jedva čekaju da uplove u more! — reče i pomilova po obrazu najmlađu kćer, kad ova odseče: — Ne ja! — Pa, kuda ćeš? — zabrinu se Majka svih reka.
— Možda bi Zvezdan pomogao? Reč po reč, ispriča on mališanu sve o zvezdanome dečaku, pomilova ga po kosi, pa prošaputa: — Misli na njega, pomoći će ti! Samo što izgovori Zlatousti te reči, nešto blesnu.
— Krabo, Zlatna krabo! — dečak zaplaka, uze jednu mrkozelenu krabicu na dlan i pomilova je. — Pomozi mi da opet budem visok i jak! — sedeo je uz more sve do večeri, ali Kraba mu se ne javi, niti zazlati.
Ionako sam stalno sam... — dečak obori glavu, a oblak ga samilosno pomilova po obrazu: — Ne ide to tako, budalice! Da bi postao Princ oblaka, morao bi proći kroz Zlatna vrata, a to još nikom
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Pitagora ga pomilova po crnoj kosi. „Drago moje dete! To ne beše tako lako i jednostavno kao što ti sad zamišljaš. Da bih mogao ući u Sais,
- Ne može da prežali svoju Demaristu!“ „Imaš pravo!“, odgovori joj plavojka sa suzama u očima. Riđokosa je pomilova po obrazu. „Ne plači, golubice moja! Čovak ne može, sve kad bi i hteo, da živi bez žene.
Njegov veliki brat pomilova ga po kosici, pa mu reče: „I ja sam onda, kada sam izgubio svog vernog druga, plakao isto tako gorko kao i ti“.
“ „Divno se igramo!“ - Ovo je arapska pustinja! „Ovo je pas Džuki!“ „Ja sam lopov Alija!“, graknuše dečica. Darvin pomilova njihove rumene obraščiće, veselo se nasmeši, pa reče: „A sada ćete mi, dragi moji, dozvoliti da vam otmem vašeg
Petković, Vladislav Dis - PESME
želeći za večitu javu, A za život nebo svojih snova, Al' smrt dođe iz daljina, mukom, Dodirnu joj usta svojim dahom, Pomilova njenu kosu rukom I ispuni zemlju čudnim strahom. Al' smrt dođe; lak dolazak njeni Osetiše redom svi spavači, I ustaše.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
—Lijepo ti je izašlo, da! — pomilova je i gospodarica. — Sad valja da se na put spremaš. Preko objeda o tomu se već nije govorilo, i po objedu tmica i
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— Également enchanté!... Zadovoljan sam što tako lepo mislite o mome prijatelju. — On priđe i pomilova je po obrazu. — Hajdemo, deco! U restoranu zapahnula nas je prijatna toplina. Uzeli smo sto u uglu.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— ču se Lujo ispod haljinice. Jablan pase, šuti, ništa ne odgovara. On ustade, pomilova ga, izvuče iz stoga dva snopa zobi, metnu pred baka, pa leže kraj njeg'.
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
će poći, on niti se zaradova, niti klecnu od bola, već, sasvim kao da je to odavna trebalo tako da bude, nasmeja se i pomilova je po ovlaženoj glavi. — Pa tako, ludo! I ode.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
— Nano, evo vidite da nije istina da se ljutite. — Gospa Nola ga pomilova po sagnutoj glavi, i namesti razdeljak. — A šta je bilo s kartanjem, Srbo? Slavna zabava!
Dakle Luka-Lukice, kaži šta imaš i gospa Nola pomilova mladića po kosi, očigledno da ga ohrabri da bude iskren i slobodan.
Gospa Nola ga pomilova još jedared po kosi. — Što otac tvoj laže, to da čovek i razume, za tvoje dobro laže, otac je! Ali župnik!
— Soka ćuti. Ćuti — učitelj je dobro razlikovao Sokina ćutanja — tvrdoglavo ćuti. Učitelj je samo pomilova po glavi, prestade dalje da o plakanju govori.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Dva vojnika u iscepanim šinjelima plakali su. Potpukovnik Petar priđe detetu i pomilova ga. Ono zastrašeno okrete glavu i pritrča majci.
Englez opaža njegovo ljubopitstvo, pa ga jednom rukom pomilova. Ali Mića se namršti i pribi se na moje grudi. Ja ga umirujem i kažem kako je čika dobar čovek.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Polazi svojim putem, a ako pomoć zatrebaš — zovi. — Pomilova ga po glavi Majka Voda i dečak krete, a sve mu se čini da ga nevidljiva krila nose. Kako i ne bi?
— reče kratko. — Lepši si i pametniji od svih. Ako te budu gurali — i ti ih guraj! Udare li te — i ti udari! — žena pomilova dečaka po glavi, popravi mu nabore na ogrtaču i pogledom ga isprati niz ulicu. Oklevajući, pođe dečak.
Daj sviralu! Niz obraz mladića kliznu suza, saže se i pomilova psa koji je drhtao kraj njegovih nogu, ali dade sviralu Zlatokosoj. — Prokleta bila! — polete jedna žena k Zlatokosoj.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Kad je stigao pod staru krušku do groba hajduka Jovana, svog čukundjeda, on sjede u prezrelu jesenju travu i pomilova rapavu nadgrobnu ploču. — Čukundjede, evo i mene, pobjegoh u hajduke! Tišina.
Lunja brzo sjede u travu, spretno namjesti njegovu glavu u svoje krilo, pomilova ga po licu i bolećivo upita: — Striko, Stričiću, šta te boli? Jesi li ranjen? — Oho-ho-jooj!
— Lunjo, šta je to s tobom? — zabrinuto upita dječak i saučesnički je pomilova po kosi. Dirnuta njegovom brigom, Lunja sakri glavu na Jovančetove grudi i tiho zaplaka. — Lunjo, dušo, šta ti je?
— Eto, sad vidiš da te volim. Lunja je ćutala, umirena, tiha i srećna, a kad Jovanče ustade i krenu, ona ga predano pomilova po rukavu. — Navrati nekad i ovim krajem. Tu ćeš uvijek naći mene i strica Lijana. Ja ću te svaki dan čekati.