Upotreba reči pomirljivo u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

kolevke tog deteta, kad bi je iznosili na avliju, čestnjejši Isakovič se, i sa Trifunom, razgovarao, uljudno, mirno, pomirljivo, kao da se nikad u životu ni jednom reči traktirali nisu. Trifun mu se smejao.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

— Zar ti nemaš usta? — razrogači talas oči u čudu i zagleda se u blistavu oholicu. — Pa, ništa! — promrmlja pomirljivo. — Lepa si i bez usta. Nikada lepšu nisam video!

« —pomisli jaje, ali onaj isti glas ponovo reče: — Hoću napolje! — Pa, dobro, pustiću te! — reče jaje pomirljivo. — Ali najpre reci ko si? — Zar ne poznaješ svoje srce?

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Ne padaju nikome pečene ševe u usta, jesi li me razumela?“ „I kamen bi tvrdi popustio“, prede ona uporno, ali stalno pomirljivo, „otkad ti govorim.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti