Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Vladika je pomnjivo slušao Miraša, a u isto vrijeme gledaše u lice serdarevo. Mnogi ne znadijahu ništa o tome, što sad prvi put čuše.
Janko se smijao. „Donesi, Milune, pa ću ti na njemu napraviti čovjeka da jaše“, reče. Mali posluša, pa stade opet pomnjivo motriti kako njegov Janko olovkom povlači i sjecka po listu, a ovo se sve niže, noge, trup, ruke, glava, odjelo.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Parobrod zazviždi po treći put, polako se otrže od kraja i pomnjivo obrne, pa naglo zaplovi tijesnim zatonom. Na prvi mah Cvijeta ne čuje ništa no šum, i gleda u prostor i pregara se.
Svi ućute, samo se čuje zveka novca što na zemlju pada. Pomnjivo zagleda oko noge da se otkuda ne nazre kraj novčića. Neko najpošlje zovne.
I u tomu premišljanju pred očima dolazi mu izranjen Spasitelj, nagrđen i okrvavljen od rana oštrih čavala... Paron Zorzi pomnjivo, uklanjajući se da ne zagazi u vodu, požuri kući.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Evo para, Rade! — izašavši pred kuću veli mu, i, brojeći ih pomnjivo, polaže ih na Radinu ruku, a davši mu ih, pogleda ga svojim svijetlim očima čisto u oči: —Eto ti ih...A bog ti i duša!
Oznojen, sjede za sto, otpuči okovratnik i dohvati novine. Pomnjivo čitaše prevod jednoga sentimentalnoga romana što izlažaše u podlisku novina; u dokonici rado čita romantične i
— Dosta je već!... — presiječe gospodin s naočarima i pokaza na suca koji pomnjivo u spise gleda. Svi ćute. Stari Ante poodmakao se i prislonio uz prozor, i gleda napolje u sunce.
U zatonu zastade, jer ugleda Mrsu na pošljednjoj hridi u moru, gdje lovi „na trščicu”. Promisli se i pođe k njemu. Pomnjivo preskače s hridi na hrid, dok dođe do pošljednje što zadire najdalje u more. — Jeste li što ulovili?
Njegova presvijetlost pomnjivo razgleda i pita to i ono, pa tumači i pripovijeda kakvih je on sve odijela vidio po svojim zvaničnim putovanjima.
— reče tihim glasom. Učitelj izvuče glavni registar, obložen u čistu hartiju, i stavi ga preda nj. Dok je presvijetli pomnjivo pregledao po registru, prevrćući stranice, Ivo ga posmatra.
—Prilično pohađaju, —reče, konstatujući fakat. Pa onda, neko vrijeme zamišljen, pomnjivo gleda u neku rubriku; dotle svi ćute i gledaju u nj.
— Ostavite, molim vas! Eto, učinili ste me da pogriješim! — reče strpljivo, uzme gumu nagne se pomnjivo i stade trti po ispisanoj hartiji. Po podne toga dana šetaše Ivo po obali sa agentom Ridićem.