Matavulj, Simo - USKOK
Kad sunce granu, sve što bješe kršteno prekrsti se i prizva nebesku silu u pomoć, najviše riječima: „Sunce na pomol, gospod bog na pomoć!“ Pa se svijet poče zgledati.
Na tome prekidoše i pođoše dalje kroz mrak. Drugom se odmoriše na drugoj strani planine na pomol njeguške doline, koju bješe pritisla gusta magla. — Uh, čajine! — reče Krcun. — Ali njeka! Već je kraj zimi.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Navrsta ih duž nji a on stade u srijedi. „Polakote sad vi krajnji, sve za nama, a kako koji iziđe na pomol gore“, reče Otaš, mahnuv glavom put ivice brine pred kojom bijahu, „onako legni svaki i čekaj moj znak.
„Ama jesam. Čudna stvar. Ponekada noge te same nose đe ćeš nasjesti!“ „A što bi?“ rekoše mu domaći u glas. „Na pomol Koložuna, vidim čovjeka đe sjedi pod drvom. Mnim, ono je neki naš, ajde da pripalim, jer nemah truda pri sebi.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Potpali žuta tamjana! Sutra je ravno godina Kako nam nesta Damjana... Užeži, ćerko, kandilo! Ne štedi žuta tamjana! Pomol' se Bogu s materom Za dušu malog Damjana... J. Grčić Milenko XXXVIII GDE JA...
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Ali od te subote ravno do druge, Bogdana je svako jutro izlazila na pomol iza kuće I u glas naricala sa svojom srećom, za svojim domaćinom. Cvilili i drvo i kamen.