Upotreba reči pomole u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— graknu oni oko njega. — Eno, znam ja pre... Dođe ti na sabor kod crkve svakog praznika tušta sveta. Lepo se pomole bogu, pa onda zasednu za sovru, prizovu bogme i svoje starešine, pa se tu gosti i veseli do neko doba noći.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Izbezumljeni krici davljenika dopiru do nas. Čas ruka, ili noga, ili neka glava, pomole se pozivajući u pomoć. Neki konji plivaju i nečije ruke se očajno hvataju za vrat i grivu, ali životinja stresa ljude,

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

vraćaju se na ponovan lov, i to tako traje po dan-dva, dok jegulja odjednom ne nestane, da se kroz određeno vreme opet pomole i sakupe iz nekih tajanstvenih rupa i ispune grotlo. Lovci odmah tu na licu mesta podele među sobom lov.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Dok su oni još to govorili, a to se pomole kola i konji i mazge i magarci s ručkom. Kad se ručah donese, Međedović reče da će on to sve sam pojesti.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Zanimljivo bi bilo ispitati njenu historiju, utvrditi njene prve pomole u životu umjetnosti. Klasični umjetnik nije je poznavao.

Jer, u što li sve mi sami sebi ne zaogrćemo, ne maskiramo, ne kamufliramo naše unutrašnje pomole? I koliko li je pri tom vještiji, koliko spretniji i lukaviji onaj ja-kamuflator nego onaj ja-prepoznavač! XLV Pssst!

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Pođoše prama crkvi posvećenoj svetome Roku, obazrivo ulegoše da se pomole. Nasred crkve stoji svečev kip sa smežuranim, nabranim crvenim plaštom preko leđa, u visokim čizmama, pognute glave

Njena meka kosa, njene plave oči, prelivene bojom mora, iz kojih kao da će suze da pomole, gledahu u nj. Zadivljen, posmatraše je, pa oseti kako mlaz toplote i samilosti prema njoj navire mu iz duše.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

došli su ovi ludi onako prosto, da se pomole Bogu, a ne da se pokazuju i vržu na sebe neko osobito, saborsko, raspoloženje... Do njih su Pešterci i Štavičani.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Uto zvonar, kome je bilo naređeno da pazi sa zvonika kad se gospoda pomole, svečano zaslavi u oba zvona, a u isti čas puče i nekoliko prangija, jedna za drugom. — Nije trebalo!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Po tempu ujednačene puščane i mitraljeske paljbe uviđamo koliko su naši pešaci uporni, i ne daju Bugarima više glavu da pomole. Ni stopu nismo uzmakli.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti