Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
i samo još povrh mesta gde ga je nestalo pružahu se u nebo dugačke, svetle beličaste zrake, kao da je otud sa zapada pomolio neko grdnu šaku sa raširenim i nagore okrenutim prstima — upravo onako kako to prave dobri i rđavi moleri: Sava, koja
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Vrhovi drveća zasvetliše se, pređoše u otvoreno sjajno zelenilo... Na istoku se nebo zacrvenelo, pomolio se iza breščića zažaren, usijan kotur, a nad njim trepere i pršte po plavu svodu rumenosjajni zraci...
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Obukoh se brzo i izađoh iz kuće. Dan se već pomolio, a vetar fijuče još bešnje i strašnije. Izađoh na Kalemegdan i dunuh u trubu...
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
i holm nad holmom kao da se jedan na drugoga drugoljubno naslonio, i kao da je jedan svrh drugoga svoju po|nositu glavu pomolio kako će lakše onu krasnovidnu dolinu, sestru svoju, i potok, njena ljubitelja koji je zagrljenu drži, i one koji pokraj
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
Prišao sam krstu, poljubio ga, sagnuo se i na kolenima se pomolio bogu, Verna srpskim običajima moja majka se obratila grobu kao da me je dovela živom ocu.
Prišao sam krstu, poljubio ga, sagnuo se i na kolenima se pomolio bogu, Verna srpskim običajima moja majka se obratila grobu kao da me je dovela živom ocu.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Pođe k otvorenome prozorčiću i gleda na more. — Ne znam, veli sam sebi — sviće li ili je mjesec pomolio! i stade razmišljati.
i stade razmišljati. Najposlije, smislivši se, veli: — Biće da je mjesec pomolio, — i još dremljiv stoji neko vrijeme, prislonjen na prozorčiću.
Antica se pogdjekad natrag obazre u noć; žene nose djecu joj u naručju, a jednom bješe i mjesec pomolio, i prve zrake zaigraše na nemirnoj pučini. Požure da čim prvo u Velu uvalu stignu.
Da nije Ilija uzbuđen, on bi, po navici, izuo opanke istresao sa nogu zemlju, prekrstio se, pomolio i legao bi mirno do žene.
Ljuti su kao ljuti psi... Lako kavgu zametnu... — Bojim se ja njih!.. . Što?! Ja sam se svome bogu pomolio i svecu odužio... Brige me za njih!...Daleko im kuća!...
A što sam i silazio? Već ne motu ovdje izdržati. Eto, otkako sam sišao, nijesam se još pravo ni bogu pomolio. —Spavaj!
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
no svaki pokupio svoju čeljad i svojtu, izneo pecivo i kolače, vina i rakije, pa zaseo kao svaki naoposleni krštenik. Pomolio se Bogu, poklonio Svetomu Petru, pa sad povraća dušu i od zamorna puta i od dugih petrovskih posta...
Ćipiko, Ivo - Pauci
I neiskazana bol ovlada njime i ubi u njemu razbor i nadu, i premišljaše. A dok se pomolio kroz pukotine dan, diže se, uze kabanicu i pođe ka vratima. — Kud ćeš, sine, ranije?