Upotreba reči pomru u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Dođe meni Jova Protić i viče: „E, pobratime, jesi li živ? Ova dva hoće da pomru”. Izađem napolje, imam šta i viditi: oba sede u snegu, našarali svu avliju premeštajući se, više nego dva jata

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

tako da se, prosto-naprosto, ne da zauzeti; ako bi se baš silom prodrlo, onda pobeđenima ne ostaje ništa drugo nego da pomru, pa bilo to od oštre sablje I kuršuma, bilo u valima Save ili Zasavice... Kopanje je naglo napredovalo.

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

Njegovo je to. A on bi uvek još tražio: — Što već svi ne pomru? — derao bi se za onima što su mu donosili odela. I svi su mu davali.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

To je velika sramota, i Vijene i Srba. Velika naša nevolja. Ni prva, ni poslednja. Šalje im se neka milostinja, tek da ne pomru od gladi. Pisalo se i Plackomandi, pa ništa. Odgovor glasi uvek: lepra!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

starac nije imao nigdje ništa, molio se bogu da mu djecu sačuva i da im dade hrane; ali to bog ne htjede čuti, nego mu pomru sinovi. Kad to starac vidi, digne se pa otide po svijetu.

— Bome ne dam njemu ni za kakve novce, jer on je pustio mojijeh pet sinova da pomru od gladi, a nije im dao kruha, — reče starac.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti