Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
I tako se odabraše: Ćebo, Srdan, Đilas, čiča Mirko, kmet Purko i još dva-tri otresita momka. Poneše i pusat, nek se nađe — zlu ne trebalo. Nemade se ni Strahinja kud, nego i on pristade s njima.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Najposle... kad hoćeš! — reče Stanko, čudeći se šta mu je naspelo... I uhvatiše se... I poneše se po onoj čistini... Dva diva, dva rvača, dva najbolja momka u selu kušaju cnagy... Sve živo pretvorilo se u oko...
— Jesam — odgovori Stanko. — Hodi!... Uhvatiše se i poneše, ali ga Stanko bez po muke obori. Svi se čudom začudiše; čak i sami harambaša. Ali se Zavrzan rasrdio.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
” da reče. Samo kad ga poneše iz kuće, a babi zaigra donja usna, drkće, drkće; prislonio se na vrata, bled kao krpa, pa ćuti.
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
A tek kad ga poneše on je balje zagleda i oseti još nešto: kako ga ona i još kroz suze posmatra čudno pažljivo, nekako životinjski.
Radičević, Branko - PESME
Od rane se onda prenemoga, Pado donje sa konjica svoga; Al' skočiše do troje Srpčadi, Digoše me sa zemljice mladi, Poneše me krvcom niz rudinu, U dvorove Silić-Milutinu.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Kao da te ti glasovi poneše sa sobom gore, u te visine, krešteći i pišteći... sveteći se meni koji čas se radovah što se otresoh tebe, čas opet
Kostić, Laza - PESME
Uzmi Saru, imaš zlata, a lepotom vredi mlada filišćanske cure tri!” „Izrailjke? — Nekad beše, dok me slave ne poneše, ne znajući svoje seše, prosio sam jednu ja.
Domanović, Radoje - MRTVO MORE
predsednik uze njegov kufer u naručje, s nekim strahopoštovanjem, a ministar finansija, opet, štap znamenitog čoveka. Poneše te stvari kao kakve svetinje.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
A Sofka kad pođe, onda se samo poneše darovi: peškiri, čarape, čime će se amamdžika i ostalo osoblje darivati. To, uvijeno u bošči, ponese sobom baba Simka.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
osmeh mu blažen, a izraz od izvršene dužnosti zadovoljan; sve dok neko ne povika za nosila, te ga ubrzo na nosilima i poneše i u kola za brzu pomoć položiše.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Ostale krstonoše poneše šta je ko imao: neko ikonu, neko svećicu, neko klasje žita ili strukove bela luka... Pored krstonoša jaše na konju
a mehandžija, videvši da mu obojica okretoše leđa, zađe iza vranca, pa se okrete i strugnu uz brdo, koliko ga noge poneše. Vranac osećajući valjda nevolju svoga gazde, obrte se, pa i on zaždi za njim, i jedva ga stiže na trećoj zavojici.
Vrata se počeše otvarati... Drugovi prihvatiše vrata ozdo, poneše ih u stranu i otvoriše sasvim... Slaba, bleda svetlost pokaza im unutrašnjost kuće, opaziše odmah mesto, gde čeljad
— viče mu Mitar, skidajući ga s kola. — Svet... Šta svet! ... — odgovara Đurica i usiljava se da drži glavu pravo. Poneše ga na rukama i odneše do mesta; spustiše ga više koca... — Evo ti kuće... Ispravi se na noge, ne brukaj se!
Krakov, Stanislav - KRILA
— Držite... — A gde ću ja sada. — pitao je besvesno Duško. — Izvestite komandanta puka. I dok četiri ordonansa poneše na razapetom šinjelu mrtvo telo, duško sa stvarima poginulog, stegnutim u okrvavljenoj ruci, pođe niz gustu šumu na
Brektanje motora. Vrata šatora se otvaraju. Bolničari se pomaljaju, i prihvataju opružene ranjene sa slame. Poneše i njega, ranjenika sa juriša. Mali zeleni kamioneti sa crvenim krstom stajali su na još zaleđenom putu.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— Živeo! Živeo! Potporučnici podigoše „Fikusa“, poneše ga uz paklenu larmu, i spustiše na jedan krevet. Dajte konjak! — naređuje „Fikus“. — Kamo pesma?... Pesmu hoću!
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Uze sam Hristov oni nerukopisati obraz i presvete Bogorodice rizu i krstove častne mnogi poneše one što su od samoga Hristova krsta životvornoga dreva.