Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
“ Kad se vrate iz tame na svijet, a to ono sve bilo drago kamenje: onda oni koji nijesu ponijeli stanu se kajati što nijesu, a oni što su ponijeli, što nijesu više.
tame na svijet, a to ono sve bilo drago kamenje: onda oni koji nijesu ponijeli stanu se kajati što nijesu, a oni što su ponijeli, što nijesu više. BAŠ-ČELIK Bijaše jedan car, i imađaše tri sina i tri ćerke.
Sam u sebi pomisli: »Baš su to sve divovi iskorijenili i ponijeli!« pa onda dugo po gradu tumarajući, nađe jednu kulu zdravo visoku, i vidi đe u jednoj sobi svijeća gori, on otvori
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
sretni i čestiti, nikad se ne omrazili nego se milosnom bogu molili, pribranih se ljudi držali, a dušu čistu pred bogom ponijeli. I ja ne znam dalje no nam, bože, daj zdravlje!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Sam u sebi pomisli: baš su to sve divovi izkorijenili i ponijeli! pa onda dugo po gradu tumarajući, nađe jednu kulu zdravo visoku, i vidi đe u jednoj sobi svijeća gori, on otvori
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Sam u sebi pomisli: „Baš su to sve divovi iskorijenili i ponijeli!“ pa onda dugo po gradu tumarajući, nađe jednu kulu zdravo visoku, i vidi đe u jednoj sobi svijeća gori.
Kad se vrate iz tame na svijet, a to ono sve bilo drago kamenje. Onda oni koji nijesu ponijeli stanu se kajati što nijesu, a oni što su ponijeli što nijesu više.
Onda oni koji nijesu ponijeli stanu se kajati što nijesu, a oni što su ponijeli što nijesu više. KAKO JE POSTALA KRTICA Nekakav seljak hteo da prisvoji tuđu njivu, pa svoga sinčića zakopao u zemlju,
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Ali se majka najednom razboli i umrije, a ona ostade sirota. Iz mračnoga, vlažnoga stana nije znala kuda su joj ponijeli mrtvu mater, a ni poslije nije doznala za mjesto gdje su je ukopali.
Učini joj se da pred sobom vidi kućicu otkud su je ponijeli, i instinktivno osjeti da to mjesto lijepo poznaje; gleda čeljad što tamo žive i ozgo u grad silazi.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— inati se Stric. — A ja i Žuja čekaćemo trista godina! —prkosio je Nikolica. — Mi smo ponijeli ručak. —A ja ću ostati hiljadu godina! — viknu Stric. — A ja i Žuja čekaćemo hiljadu stotina i pedeset godina!