Upotreba reči poniknula u književnim delima


Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

— Ita, Ita, ćerko ... — poče majka da ponavlja i unosi se u nju uplašena, kad vide kako se ona ukočila, poniknula. Anica se jedva trže: — Nane! — A uhvati se celom šakom za čelo, jedva držeći se da ne padne.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

HIII Diko moja, Gde si poniknula — Među smiljem Ili međ bosiljem. Uz ljubicu, ili uz ružicu, Među krinom, Il’ međ ruzmarinom? XIV Ljubim li te...

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Ona se sadi po grobovima (GZM, 6, 1894, 154). U narodnim pesmama spominje se v. l. koja je sama poniknula iz groba (»Te [car] sarani dvoje dece svoje.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti