Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Da se zahvali. Po sobi su pijukali tek izleženi pilići. Jedna starica ih je gonila, vičući: »Iš, đavo ti sreću ponio!« S vremena na vreme, kada se izgubim, dolazim u ovu kuću da se ponovo pronađem.
Matavulj, Simo - USKOK
A, bješe nješto i kičeljistva, zbog bojeva, zbog toga, koje se pleme i bratstvo bolje podnijelo, to nam đavo ponio i slavu i junaštvo! — A vladika? — pita Marko. — A šta može vladika!?
I obrte se Janku. Ostali zapodješe razgovor među sobom. Starac nastavi: — E, dakle, prvom sam pušku ponio kad je paša Mahmutbegović udarao na Kuče, bješe mi tada oko petnaest godina; prvi sam se put ranio dvije godine
— Oženio si se! — doda Krcun, koji ga, osim Janka, jedini još slušaše. — Da! Prvi put ponio sam barjak na Kčevu, kad’no razbismo onu velju tursku vojsku, najveću što je ikada udarala na Crnu Goru!
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
komande zadužen da evakuiše ratni materijal ili prevozi ranjenike, on je posigurno tu negdje u šikari, blizu „fronta“. Ponio je uza se neku torbicu, džakče, a možda i vreću, nek se nađe pri ruci.
Oho, velim ja, evo drugova. — Hm, drugova? — sumnjičavo će tetak Aćim. A kud si to ponio tu torbu, a? Seljačak se obazre iza sebe kao da torba ide otpozadi, a nije na njegovim leđima, pa se kao maličak i
Tu su i ručavali ko je šta ponio u torbi, dogovarali se o poslu, pogađali i cjenjkali. To im je bila kao neka posljednja stanica pred gradom u kojoj se
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Da obidem bona tebe, bore dome! I da pitam jadna tebe! mnogo jadna! S čim si mi se ti ponio, dobar dome! E si dvore sagradio, grade dome! Nove dvore samotvore, samo jadna!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Oguglao kao vo na jaram. Okupili kao ’rti zeca. Palo mu na pamet kao psu ramati. Podmeće kao kukavica jaje. Ponio se kao da je dobio bijele pčele. Promeće se kao mačka među staklićima. Provukao se kao pas kroz rosu.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Svakako, bolje su i te nego one druge, s otisnutom sedmicom srdaca i asom karona. Ponio sam zlataru famoznu dugmad s kamejama. Suhonjav, šutljiv čovjek, tibetanski mudar.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Sjutradan pođu svi u drva. Divovi izvale svaki po bukvu, uprte na rame i pođu pećini, a starac ponio tovar urgana, pa počeo vezivati drvo za drvo, kao da hoće svu šumu da ponese.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
što bi je osjetila kad bi iz zaklonice, za osvanula lijepa vremena iza oluje, brod u otvorenu pučinu krenuo i sobom ponio mladića s kojim se bjaše za kratko vrijeme na školju upoznala.
Običavaše još ostrag nekoliko godina, sa malim svakoga dana k njoj poći. Ustao bi rano, cik u zoru. Ponio bi u džepovima šećera i kave, a uz post i potopljeni bakalarić.
Sa sobom je ponio samo što se na njem našlo; čak je zaboravio i na struku, bez koje dotada nije nikada od kuće kretao.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Petar je jutros sve uredio. Uzeo novac kod gospodara. —Treba da vide novac, — rekao je gazdi, biće lakši posao! Ponio je sa sobom od kuće dvije obilate suve krmeće pečenice: darovaće jednu gazdi, a drugu bilježnikovu pisaru, „škrivanu”.
A takova nema, već u pitomome primorju... Ilija ode. Ponio je sobom punu torbu kojekakvih stvarčica: sklenicu masla, pregršt uštipaka, ugojenu pilicu, nekoliko pačica duhana i
Pođe k drugome, siguran, ide s novcem. Ponio je preko trideset talijera što je za prodata vola uhvatio. Ali drugi odvjetnik zatraži mnogo više — koliko tri vola
Živio je kao i ostali đaci, i prividno se ne odvajaše od ostalih; no sobom iz vrletnoga svoga kraja bijaše ponio i miris živoga mora i polja i svjetlost puna dana.
mrke masline bacaju duge sjenke i dopiru sve do visokih gomila po kojima se penje na izvode divlja loza i bršljan. Ponio bi sobom knjigu da čita. Domalo i žešće bi upeklo. Pravi krijes!
—Znao sam da si došao; rekli su mi, — pozdravi ga župnik i pogleda ga svojim upitljivim velikim očima. — Bićeš sobom ponio silesiju novosti? E da, greš iz našega Z...! Ma uranio si, još nijesu počele smokve!
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Onda danas nema ništa od ulaska u pećinu ožalosti se Jovanče. — Da sam bar ja ponio neki fenjer i sam samcit pokušao da se uvučem tamo.