Upotreba reči ponirao u književnim delima


Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Imao je, taj trenutak, čak i svoj duguljasti, istanjeni, providni oblik kroz koji je ponirao svaki šum. Onda je počela ta priča, vrlo stara i vrlo nova.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Niko kao on u romanu Nečista krv (1910) nije tako smelo ponirao u duševni i čulni život, niti je s toliko dramatičnosti prikazao odnos između kolektivnih zabrana koje nameće kultura

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

ovako: „Jednog jutra, sreo sam ga sumorna i brižna; čelo mu je bilo mutno, a oči — one oči kojima je on tako duboko ponirao u dušu čovekovu — bile su pune nekog čudnog izraza bola i prekora.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti