Upotreba reči ponori u književnim delima


Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Tu je i Rakovica. Mesec ih drži odostrag a svaka se raduje da padne u taj ponor jer naši su ponori divni u njima se pitaju Sloveni za zdravlje i za pravdu i ko će kad da se rodi i da l su dovoljno južni oni koji su sišli

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Na ponekom mestu pored puta spuštaju se pravi ponori. A brda niču jedno za drugim kao talasi na uzburkanoj pučini. Nikad kraja!... I nama je postalo mučno.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Ljudi su zemlju razrili. Stoletna drveta su pala. Stene su počele prskati. Vazduh se prolamao od huke. Ponori su jeknuli. Zverinje se razbeglo, a jaruge se počele puniti ljudskim lešinama.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Nekako bi došao do princeze. Kako je strašna kamena šuma, kad ka njoj pogledaš iz svoje kule ka tebi ponori zevnu. A gore visoko u kuli samuje začarana princeza. Sede dečak na krevet, na samu ivicu, i utiša se.

Šantić, Aleksa - PESME

Sve vidi i čuje. I ponori tuge Pucaju sve dublje, jer, pusta i sama, Sad koleba ćuti, i sad, mesto duge, Kao paučina svrh nje visi tama.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti