Upotreba reči ponorima u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

Ti si i Da i Ne; a u tajni mora Na vrhu si svetlost, mrak u ponorima. I kao po vetru lako perje ptičje, U tebi se kreću svetovi i bića: Život nije drugo do tvoje naličje, Tvoja druga

veprovi; gde je okrvavljenim rukama išao do orlovskih gnezda, stare davio i mlade krao; i odakle je rušio stene, da u ponorima čuje njihovu smrt; i gde je živeo silan, razuzdan i šuman, kao vodopad. Noć je bila tamna i stražari su spavali.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Gle, kakva čar ovih blagih srca, a celo moje biće nemoćno i u najdubljim ponorima njegovim plete se nešto bolesno, nerazmrsivo i užasno...

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Od velikog su uticaja na narodnu fantaziju karsne reke, kojih nestaje u ponorima da se posle nekoliko kilometara opet pojave iz pećina, zatim suve prostrane i razgranate pećine, bezdane i surdupine,

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Čini se da čitavo to golo pole sa svojim rijetkim sjenama i suvim kamenitim ponorima s vremena na vrijeme započne nekakvu svoju beskrajnu tužaljku, ali sve je uzaludno — i riječi i tugovanje — i glas

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

u njima su buktale blede, pakosne munje i rikali gromovi; iz mrkih oblaka rušili se pljuskovi, kao vodopad, u dubokim ponorima ključala je i kipela voda, bure i oluje čupale su iz korena i s hukom obarale ogromno drveće, nabujali potoci jurili su

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Kakve su životne prilike u takvim okeanskim ponorima i kakvom se životu imaju prilagoditi živi stvorovi koji u njima žive ili se u njima nađu?

Sasvim nove krupne vrste vanredno lepih boja potvrdile su da u okeanskim ponorima, u koje ne dopire ni najslabiji zračak sunčane svetlosti, ipak ima intenzivnog organskog života.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

mjestancem šćućurenim podno golog masiva, i s čitavom zemaljskom kuglom, i čitav ljudski rod, s ognjicama svojih žudnja, s ponorima svoga bola i s buktinjama svojih radosti, i naše „beskrajno veliko“ , „bezgranično” — priviđali su mi se kao sićušni

nekog ogromnog zvijera; koji, sa sebi sličnim bićima, u nekom višem, svome svijetu, sa vrućicama svojih žudnji i s ponorima svoga bola i s buktinjama svojih radosti, i sa svojim „beskrajno velikim” i „bezgraničnim” — i opet nije nego atom

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Pretežno eruptivne naravi, oni su zapravo obdareni uskolebanom psihom, sa nepredvidljivim a dubokim ponorima, koje nije lako objašnjavati. I Tomča svakako ide među njih.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Prepliću se, ukrštaju, nadvišavaju, kao izgužvana gomila, ispresecana ponorima i ambisima. Moglenske planine. Desno se izvija kupasti Kožuh, obrastao sitnim šibljem i retkom šumom, razriven

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Kako je prodorno mirisala livada u noći! Sneno treptale zvezde! Kao džinovski svitac crnim ponorima neba lutao Mesec! Sam u nebu, on se osmehnu maslačku samome u polju.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti