Upotreba reči ponornica u književnim delima


Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

pruža u dinarskom pravcu lička površ u kojoj su uložena karsna polja: Gospićko, Krbavsko i Gacko, oko istoimenih reka ponornica.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

kraj starog hotela »Union« i uliva se u podzemni dragstor, odakle pod drugim imenom, kao Nušićeva, nastavlja kao ponornica prema Robnoj kući, da bi se na kraju utopila u terazijski vrtlog.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

vjetar, a uveče, kad starci odoše u djedov sobičak, potrpan mrakom i tišinom, tu poteče druga priča nevesela tamna ponornica čiji se žubor samo noću čuje. — A ona, moj Rade, naša Draginja, udade se — za koga? — za žandara. — Za žandara?

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Tamo se — vaj, bez mene! — događaju velebna svijetla zbivanja! Pod plavim djetinjim krevetom protjecala je ponornica: korablja na rječini vremena.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

horacijevskog kulta do veoma ranog, ali zbog njegove iseckane povremenosti nedovoljno izraženog i neiživljenog, kao ponornica ćudljivog, a uza sve još i kao nekako stidljivog podražavanja narodnoj pesmi, — koliko u važnoj okolnosti da se sva naša

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Lijepo, velim, ponire pod zemlju kao onaj potočić u Prokinom gaju. — Uhu, brate moj, ti si zagrdio! Kakva ponornica! U Crno more, bolan. — E, sad ću i ja zapamtiti da je Crno, jer mi je danas propisno zacrnilo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti