Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Kud si pošao? — upita ga. — U šumu čestiti efendija. Kruška ga gledaše onako ponurena. — A je l’, Marinko? — Čujem, efendija. — Šta je ovo od ovijeh đaura?... Zar, što ja s njima bolje, oni sve gori?