Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Nemci pouzimaše gradove, kao: Šabac, Beograd, Smederevo, i tukoše Soko, kuće popališe, ali grad uzeti ne mogoše. Kad su Nemci Beograd tukli, onda je moj otac Aleksa sa 700 momaka između Pančeva i Beograda
isterajte Omer-agu niškoga, Begu Novljanina i Fočića Osman-agu i nji̓ovu vojsku, koji su i doneli ugarak i vaše kuće popališe; drugo, donesite 50.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
sa svih strana, Srbe silni neprijatelji; zemlju im opustošiše, iz nje ih proteraše, mnoge pobiše, a sela i varoši popališe im i sa zemljom sravniše.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
iznureni i od dima pocrneli bataljoni vraćali su se na svoja noćišta, po logorištu se zagoreše ognjevi, po bolnicama popališe fenjeri, bojno polje opuste, a bolnice i lazareti oživiše da se u njima krpi i popravlja ono što je danas u krvavoj borbi
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Navališe trista janičara u dvorove Mine od Kostura, bijele mu dvore poharaše, poharaše, ognjem popališe; Marko uze svoju vjernu ljubu, i Minino on pokupi blago, pa otide bijelu Prilipu pjevajući i pop'jevajući.
koljenu čista čoha puče; pak trgoše nože od pojasa, u kabliće bega učiniše; bijele mu dvore poharaše, poharaše, vatrom popališe; pak odoše u goru zelenu Janka žaleć, sebe sjetujući da s’ ne drži vjera u Turčinu.
kad se zavadiše, kod ćesara obršteri biše i nosiše od zlata kaškete, popl’jeniše sve turske palanke, porobiše, vatrom popališe; car i ćesar kad mir učiniše, a oni se caru predadoše, i kod cara knezovi postaše, mloge Turke caru opadaše, sedam
Iliju kneza uvatiše, i Vilipa, popa dobrićkoga, bijele im povezaše ruke; a sav Dobrić selo porobiše, porobiše, vatrom popališe, zarobiše trista robinjica, — plijen gone, a robinje vode.