Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Tog poslednjeg dana, međutim, kad je dobio svoju kurtku, čizme, i poponu, kao da se oblači za svadbu, pred veče, dotrča Agagijanijan, sav srećan, da javi da su Isakoviča Rusi našli, na svom
Pavle je, u nedoumici, začuđen da sebe vidi, takvog, u ogledalu, digao sa poda svoju crnu, husarsku, poponu, ispravio se i smeškao.
Lepi ljudi! A sve je na njima čisto i uredno!“ Kostjurin, lično, popravi Petru poponu, koja mu se bila nakrivila. Horvat je – i oficire – za tako što, šamarao.
Na glavi je imao novu, crnu, rosijsku, poponu, sa koje mu je kićanka visila čak na kurtku. Treba da požure, kaže – ostali ih već čekaju.