Upotreba reči popunio u književnim delima


Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

I, od onoga časa kada te je videla, ona se preobrazila. Izgleda kao da sam prisustvom svojim popunio prazninu koja je nastupila smrću očevom. Ali začudo, i ja sam nešto spokojan. Možda i zato što nisam video oca na odru.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

18. za god. 1857, str. 137, sa potpisom ivković. Onde je st. 2 strofe VII: Ja protrnu: „Biće L....!” — što sam ja popunio; o toj Lenki, koja se kao udovica 1859. god. udala za Sterijina brata, v. podrobnije kod M. Ćurčina, 194—5.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Staru zbirku ikona u njihovoj kući on je s razumevanjem i ukusom popunio. Taj mirni i tihi Stefan Vlaović sve je teže padao na dušu svoje kćeri. Leksa je bila puna otpora protiv smrti.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti