Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
SEKULA SE U ZMIJU PRETVORIO 446 44 VOJVODA JANKO BJEŽI PRED TURCIMA 451 45 POPIJEVKA OL SVILOJEVIĆA 454 46 PORČA OD AVALE I ZMAJOGNjENI VUK 458 47 DIOBA JAKŠIĆA 465 48 JAKŠIĆI KUŠAJU LjUBE 470 49 BOG NIKOM DUŽAN NE
Vsi Turci mi izginohu, neg' jednoga propušćahu, ranjena junaka, koji k caru glas odnosi kak' su sužnja kzgubili!“ 46 PORČA OD AVALE I ZMAJOGNjENI VUK Vino piju do dva pobratima u Avali više Biograda: jedno bješe Porča od Avale, a drugo je
“ 46 PORČA OD AVALE I ZMAJOGNjENI VUK Vino piju do dva pobratima u Avali više Biograda: jedno bješe Porča od Avale, a drugo je Đerzelez Alija.
Kad se ladna napojiše vina i junački ćeiv zadobiše, al' govori Porča od Avale: „Pobratime, Đerzelez-Alija, ti se nalij vina izobila, vinograd je nama do čardaka, imam dosta u podrumu
Bojiš li se dva Jakšića mlada?“ Al' mu veli Porča od Avale: „Oj, boga mi, pobratime dragi, ja s' ne bojim nikoga do boga, ne bojim se dva Jakšića mlada; al' se malo,
Pa povika Porča od Avale: „Sluge moje, izved'te mi đoga!“ Dokle Porča sedlo opremio, dotle sluge izvedoše đoga: dovati se đogu na
Pa povika Porča od Avale: „Sluge moje, izved'te mi đoga!“ Dokle Porča sedlo opremio, dotle sluge izvedoše đoga: dovati se đogu na ramena, pravo ode niz pole Vračara dokle dođe tihoj vodi
sluge izvedoše đoga: dovati se đogu na ramena, pravo ode niz pole Vračara dokle dođe tihoj vodi Savi, pa se Porča pokraj Save fula. A da vidiš dva Jakšića mlada! Piju vino na kuli Nebojši i s njima je Zmajognjanin Vuče.
mlada, poznadoše od Avale Porču, pa govore Zmajognjanin-Vuku „Pobratime, Zmajognjanin-Vuče, ono j' kurva od Avale Porča: dana nema kad se ne privlači i po jednog roba ne odvodi, ja po mrtvu ne odnosi glavu“.
stade vodu zavatati, dok eto ti od Avale Porče, božju pomoć curi nazivao; ona njemu pomoć privatila, pa je curi Porča govorio: „Oj, boga ti, lijepa đevojko, dovat'der mi vode u maštravi, da s' nalijem studene vodice!
“ Govori mu lijepa đevojka: „Odjaš' konja, neznani junače, odjaš 'konja, pa se napij vode!“ Al' joj veli Porča od Avale: „Oj, boga mi, lijepa đevojko, kljusina je moja durnovita: kad odjašem, uzjati se ne da, već mi dodaj vode u
A đevojka njega poslušala, zavati mu vode u maštravi, pruži njemu vodu i maštravu: ne šće Porča vode, ni maštrave, već đevojku za bijelu ruku, pa je baci za se na đogata, priteže je svilenijem pasom, pa pobježe uz