Crnjanski, Miloš - Seobe 2
ali čestnjejši Isakovič je otputovao, pre nego što se istraga vojnih vlasti bila proširila na celu teritoriju Srema i Posavlja.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
on u smrt vodio, Vuk Isakovič mislio je i žalostio se ne samo za svoje ljude, već i za Vuičeve, pokupljene i birane iz Posavlja, iz Podravlja i sa Pakre.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
76 JANKO OD KONjICA I ALI-BEG Piju vino do dva pobratima u zelenu lugu posavskome: jedno mi je Sava od Posavlja, drugo mi je Starovlaše Pavle, a treće je od Konjica Janko; s njima pije do trideset druga.
Kada su se ponapili vina, onda reče Sava od Posavlja: „Braćo moja i moja družino, leto prođe, Dmitrov danak dođe, snijeg pade, drumi zapadoše, planine se snijegom
Al’ govori Starovlaše Pavle: „Pobratime, Sava od Posavlja, ja imadem i oca i majku čak daleko u Vlahu Starome, u Prilikam’ više Moravice; ja sam kod njih tri zime zimio i s
Al’ govori Sava od Posavlja: „Ja imadem bogom pobratima, bogom pobra Nasta bezerđana u lijepu šeru Mitrovici; kod njega sam tri zime zimio i s
Malo vreme zatim postajalo, zima prođe, a proljeće dođe, knjigu piše Starovlaše Pavle svome pobri Savi od Posavlja: „Pobratime, Sava od Posavlja, zelene l’ se lugovi posavski? Kukaju li sinje kukavice? Ima l’ trave oko vode Save?
postajalo, zima prođe, a proljeće dođe, knjigu piše Starovlaše Pavle svome pobri Savi od Posavlja: „Pobratime, Sava od Posavlja, zelene l’ se lugovi posavski? Kukaju li sinje kukavice? Ima l’ trave oko vode Save? Idu l’ Savom vodom bolozani?
Čekaše ga još neđelju dana preko roka i preko zemana; kad viđeše da ga opet nema, tad govori Sava od Posavlja: „Braćo moja i moja družino, što nam nema od Konjica Janka? Da l’ ga nije nevjera izjela od Turčina bogom pobratima?
pusta zatvorena, zatvorena i zamandaljena; kuca Pavle halkom na vratima, a kad nitko ne šće otvoriti, zatrča se Sava od Posavlja, te preskoči kamenu avliju, i družini on otvori vrata.
Kad nađoše bega Ali-bega, pita njega Sava od Posavlja: „Kamo, bego, od Konjica Janko?“ Veli njemu beže Ali-beže: „Janko vam se jeste prestavio, i ja sam ga l’jepo saranio po
Veli njemu Sava od Posavlja: „Kad se, bego, prestavio Janko, kam’ Jankova tri ćemera blaga? Kam Jankovo ruho i oružje?“ Tad govori beže
Al’ govori Sava od Posavlja: „Bud si, bego, čohu ukopao, ti nijesi srebro ukopao: kam Jankova zelena dolama, na dolami trideset putaca, svako puce
Kad to viđe Sava od Posavlja, proli junak suze niz obraze, udari se rukom po koljenu: koliko se lako udario, na koljenu čista čoha puče; pak trgoše