Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Oni ne znajući što je sa onijem gore na bedemu bilo, pođu jedan po jedan, a carević njih sve po vratu, dok sve devet posiječe, pa se skine niz jelu i polako siđe dole u grad, onda pođe po gradu unakrst, ali nikog živa da čuje, sve pusto!
Brane se vojnici, jer nemaju kuda, no koja vajda kad nijednog oklopnika posjeći ne možeš. Sablja ga posiječe, ali odmah zaraste; odsijeku mu ruku, ona odmah sama priraste; glavu, nogu, tako isto! Izgibe caru sva vojska.
“ pa se vrlo radovaše. Kad u jesen bude, sveti Sava dođe te kupus posiječe, a đavolu ostavi korenje. Malo za tijem evo ti i đavola! Tu su gajde, tu su svirale, huka, buka, pjesma i arata velika.
— i ode u podrum. Kad je uš'o u podrum, vojnik brž' bolje potegnu sablju i posiječe ga, te ga baci u jednu ćošu. 'Ajduci čekaju, čekaju — al, nema 'ajduka ni od njega traga.
'Ajduci čekaju, čekaju — al, nema 'ajduka ni od njega traga. Pođe drugi 'ajduk, vojnik posiječe i njega. Kad viđe car šta radi vojnik od 'ajduka, počne se od strâ tresti i jaukati; na to će vojnik njega šakom u
I tebe ću onako, ako nećeš mučati. Car se ušuće. Eto ti i trećega 'ajduka, vojnik posiječe i njega; eto četvrtoga, petoga, šestoga i tako dalje — vojnik je svijeh redom isjek'o do dva'est i devet.
Kad ga vojnik sasluša, reče mu: — E kad si toliko zla počinio, sad i ti lezi onđe kod njih! — pa zamanu sabljom te posiječe i njega. Tako su obojica bez strâ tu prenoćili.
Eto Turčina da te posiječe, već daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bježi uz brdo tuda oko vodenice. Vodeničar videći Turčina đe trči na
Vodeničar videći Turčina đe trči na konju poplaši se i ne imajući kad pitati zašto će i kroz što da ga posiječe, dâ Eri svoju kapu a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bježi uz brdo.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Može onda kad vjerno Turčina služi dvanaest godina, pa trinaeste da ga aga posiječe. 4 Pitao sin oca: — Kuda siječe Turčin raju?
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Eto Turčina, da te posiječe; već daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bježi uz brdo tuda oko vodenice.“ Vodeničar, videći Turčina đe trči na
“ Vodeničar, videći Turčina đe trči na konju, poplaši se, i, neimajući kad pitati, zašto će i kroz što da ga posiječe, da Eri svoju kapu, a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bježi uz brdo!
Baba se prepane i poviče da je ne posiječe. „Brata mi na dvor!” poviče on. Onda mu baba dovede brata i povrati mu govor i dušu.
“ Oni ne znajući što je sa onijem gore na bedemu bilo, pođu jedan po jedan, a carević nji sve po vratu, dok sve devet posiječe pa se skine niz jelu, i polako siđe dole u grad, | onda pođe po gradu unakrst, ali nikog živa da čuje, sve pusto!
A kad diže ruku nad njom da je posiječe, razrika se žalosna mu žena: „Ah za Boga! ne ubij me! ništa ti kriva nijesam, nego me tvoja mati evo ovoliko vremena
Kad u jesen bude, sveti Sava dođe te kupus posiječe a đavolu ostavi korenje. Malo za tijem evo ti i đavola! Tu su gajde, tu su svirale, huka, buka, pjesma i arata velika.
Eto Turčina da te posiječe; već daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bježi uz brdo tuda oko vodenice.“ Vodeničar, videći Turčina đe trči na
“ Vodeničar, videći Turčina đe trči na konju, poplaši se, i ne imajući kad pitati, zašto će i kroz što da ga posiječe, da Eri svoju kapu a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bježi uz brdo.
Videći jedan neprijateljski vojnik da ovaj bjega, naturi se za njim te ovđe te onđe da ga posiječe, dok ga stigne pa ne pogodi po vratu, već mu odsiječe sabljom temenjaču | i ugleda mu se mozak.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Oni, ne znajući što je sa onijem gore na bedemu bilo, pođu jedan po jedan, a carević njih sve po vratu, dok sve devet posiječe, pa se skine niz jelu i polako siđe dole u grad. Onda pođe po gradu unakrst, ali nikog živa da čuje, sve pusto!
Baba se prepane i poviče da je ne posiječe. — Brata mi nadvor! — poviče on. Onda mu baba dovede brata i povrati mu govor i dušu.
“ pa se vrlo radovaše. Kad u jesen bude, sveti Sava dođe te kupus posiječe, a đavolu ostavi korenje. Malo za tijem evo ti i đavola. Tu su gajde, tu su svirale, huka, buka, pjesma i arata velika.
— Znadi da u našemu ćitabu piše: kad pravo i vjerno raja služi svojega agu sedam godina a aga ga osme godine posiječe, otvoren mu je raj kao da je pravi Turčin; anaišeš li?
A Turčin: — Ćera, more, da! — Bježi Marko preko polja ravna. — Bježi, more, da! Hoće Ture da posiječe; i hoće vala, i vrijedno je. — Kad se Marko natrag povratio... — Bak, ana se ni sitim (Gle, majku mu)! — Po..
Eto Turčina da te posiječe, već daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bježi uz brdo tuda oko vodenice. Vodeničar, videći Turčina đe trči na
Vodeničar, videći Turčina đe trči na konju, poplaši se, i ne imajući kad pitati zašto će i kroz što da ga posiječe, da Eri svoju kapu a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bježi uz brdo.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
) imaju gdjekoja (sjenovita, koja u sebi imaju takovu silu da onaj koji ih posiječe — odmah umre ili dugo godina do smrti ostane bolestan; kad se ko boji da nije sjenovito ono drvo koje je posjekao,
Ćipiko, Ivo - Pauci
I svaku glavu svoga blaga oplakivaše, i zaboli ga u duši, kao kada bi morao da posiječe za ljute potrebe stari hrast u proređenome hrastiku povrh kuće: zna, iz staroga panja na proljeće neće mladica trgnuti.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Šarcu osiječe glavu: da mu Šarac Turkom ne dopadne, da Turcima ne čini izmeta, da ne nosi vode i đuguma; a kad Marko posiječe Šarca, Šarca konja svoga ukopao, bolje Šarca neg’ brata Andriju.
Kad joj reče, kâ da posiječe, te pod sobom konja ustavila, naprijed mu ni kročiti neće, pa Latinka svekru progovara: „Mio svekre, Crnojević-Ivo, Maks