Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
— Ali, molim vas, bez milosti! — Razumem, gospodine kapetane! Aleksandar se hitno vrati u zemunicu i naredi posilnom da skuva čaj bez šećera.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Ona zavali glavu i zažmire. — Donesi šoljicu potporučnika Dragomira — reče komandir posilnom. — U njemu smo izgubili dobrog druga. Ali umro je lakom smrću. Stajao je iznad rova — komandir se obrati Draganu.
— Jeste li čuli? Mahnuo sam glavom. „Nov svet“ — pade mi na pamet. — Hajde donesi večeru! — okrete se komandir posilnom. Mi se podigosmo da vojnik razmesti sudove.
Oni tada spavaju u rupčagama kao krtice. Zato me paze kao malo vode na dlanu. Slušaj — obrati se svome posilnom. — Idi reci nekome da pozove poručnika Rajka. Videćeš ga sada. Nije daleko. — Gađaju li Bugari? — Hm!...
— uhvati ga za rukav Bora. — Vi ne pijete, i ja neću da kršim vaša pravila. Ali meni se prohtelo — on se obrati posilnom: — Evo ti deset drahmi i kupi za sve pare. — More, ostavi, bogati!... Ne dozvoljavam da u mojoj kući kupuješ vino ti.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— Top dajem za samar — šalio se komandir treće baterije. A poručnik Luka naređivao je svome posilnom: — Prvo ponudi pare. Ako neće, ti gledaj da ga digneš. Ako ni to ne možeš, napravi ga.