Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Uzdah sjećanja, uzdah žaljenja, uzdah samoprijekora, ali ništa više od toga. Posjet u bolnici, topla misao o obljetnici, kita cvijeća na grobu.
Stajao sam iza vrata i susprezao dah. Liznula je nada u neočekivan, nevjerovatan, gotovo nemoguć posjet. Glas je promakao dalje. Ali se kasnije opet javio, i svu noć se razlijegao mojim polusnom.
Pa opet, kao da me nešto od toga odvraćalo. Kasnije sam doista uvidio da nisam smio popustiti. Jer taj posjet nije zadovoljio onu potrebu: nije je utažio, samo ju je razočarao.