Upotreba reči poskočiše u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— U podrumu... — prostenja Kruška. Surep viknu: — U podrum idite pa izvedite Aleksu! Zavrzan i Jovica poskočiše kao jeleni... Kad otvoriše podrum, videše Aleksu gde leži usred one kalje.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Obešeni o stabla voćaka, blizu zemlje, gde su se račvale grane, visili su nepomično, zavrnutih glava, kao da ludo poskočiše sa drvećem na leđima, iznad tog jarka, punog ustajale vode, duž bostana.

Radičević, Branko - PESME

najglavatija, Dika, ponos svoj i drugarica, A carica sviju kukavica, Ona pade, druge s' uplašiše, Pa na krila laka poskočiše: „Kuku, huhu! o nevoljo moja! Izdirala, pa onda kud koja, Utekoše tičice ubave, A neka i, vesele im glave!

“ Pomami se srce u Turcima, Poskočiše, k vratim' poleteše, A vođe ih ustavljat ne smeše, — I sva vojska već ostavi grada — Jao Turci, zarašta i sada.

“ Tako baka, Pa rašiti ruke, Da dovati dece dvoje — Jao njine muke! Poskočiše, povrisnuše: „Jao, majko, jao!“ Skoči majka od ognjišt(a), Dece joj je žao.

Sam sebeka vrata kro! Dok ti duše što ucveli Ne oproste, vraže beli! 14. Koje Srbin, haj na noge! I na noge poskočiše; Al' međ njima vide mloge Deno krvcu poturiše I odoše u zlotvore, — Ma i brzo Srb pregore. 15.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Vi, najmlađi, posadite se uz mene!“ reče Pitagora. Mladi učenici, koji su tek nedavno primljeni u Pitagorinu školu, poskočiše radosno i okupiše se oko starešine kao pilići oko kvočke.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Kad začuše devet Jugovića, poskočiše na noge lagane, potegoše mače kovrdine — da pogube cara u stolici. Moli im se stari Jug Bogdane: „Nete, sinci, ako

A na noge i na puške tanke! Oko crkve opkolili Turci!“ Poskočiše Senjani junaci, stadoše se ognjem premetati, dok im nesta praha i olova, — pra’ još bješe, al’ olova nema; al’ govori

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti