Upotreba reči posmrtnu u književnim delima


Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Dovedi je ovde, sama će da pobegne u Francusku. — Ama mrtav sam ja za nju, gospodo. Pre godinu dana imala je moju posmrtnu listu u rukama. — Dakle bila i godišnjica? Živio pokojnik! Živio pokojnik!

Nušić, Branislav - POKOJNIK

Kažu, vi ste na sudu dokazali da ste moj najbliži rođak, a vidim (vadi iz džepa svoju posmrtnu listu) i na posmrtnoj listi prilikom moga pogreba potpisali ste se kao ucveljeni rođak.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Jednom tako sjetiše se i Rade s Brdara, pa djed zamišljeno uzdahnu, takoše mu bolno mjesto: — Ma kud mi zdipi posmrtnu svijeću, majka ga božija pomogla? To ni Turčin ne bi uradio.

Kostić, Laza - PESME

dođe, glasnik dođe crn, da prekužiti moram oboje — iskustva nova gorak zalogaj u pobratimstva stara spomenu: Ruvarcu posmrtnu.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Prosta stvar: treba samo odzvoniti po redu, sići dole i pročitati posmrtnu listu sluškinjama, koje čekaju pred vratima. Šta ćeš drugo!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Spasa im nema. Pa zašto im još za života ne bih smeo odati posmrtnu počast... A mrtvi su oslobođeni muka. Ostaju žive lešine za nama i nikad stići neće.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Stajali su tako na ivici šume, uplakani, ozbiljni i tihi, odavali su posmrtnu počast svojoj skromnoj seoskoj školi, dok je po njima padao gar i prašina od bombardovanja, gorki prah rata, razaranja i

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti