Jakšić, Đura - PROZA
Čiča Marko je gledao: kad deca poseku prst, a oni pospu to mesto solju, i krv prestane; pa je i on metuo jednu malu pregršt soli u veliku čašu vode, i dodade je bolesniku.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Ovaj raširi silu vatrenu i donese zaista za devet trenutaka vode s Jordana. Carevi uzmu vodu, pospu vodom po onijem ranama, kud je carević rasječen bio, kad pospu, rane se sastave, i carević skoči na noge te oživi.
Carevi uzmu vodu, pospu vodom po onijem ranama, kud je carević rasječen bio, kad pospu, rane se sastave, i carević skoči na noge te oživi. Onda ga carevi sjetuju: — Idi sad kući, kad si se smrti izbavio.
I tako večeraju, pa onda poležu. Ali Ugursuz nipošto nije smeo zaspati, nego oslušne dok svi po kući pospu, pa onda polagano iziđe napolje, te unese jednu podebelu i pokratku kladu, te je metne na svoje mesto, pa je pokrije
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
Otkuda je to da čovek, kad zlo radi, nimalo se ne stidi; a kako se najmanje u čemu uvati, kanda ga vrelom vodom pospu.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Mi igramo i pjevamo Oko skrinje nevjestine; Neve zove braću svoju, Da joj skrinju srebrom pospu. Mi igramo i pjevamo Oko skrinje nevjestine; Neve zove sestre svoje, Da joj skrinju srebrom pospu. 66.
Mi igramo i pjevamo Oko skrinje nevjestine; Neve zove sestre svoje, Da joj skrinju srebrom pospu. 66. “Obazri se, lepa Cveto, majka te zove.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Mi tebe varice a ti nama vodice i jarice, janjice i muške glavice — i svake srećice!“ (Vrativši se s vode, pospu njome po kući, govoreći): — „Ovoliko ljudi, volova, brodova, konja, ulišta, pila, koša, da se rodi plod i rod“.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Carevi uzmu vodu, pospu vodom po onijem ranama, kud je carević rasječen bio, kad pospu, rane se sastave, i carević skoči na noge te oživi.
Carevi uzmu vodu, pospu vodom po onijem ranama, kud je carević rasječen bio, kad pospu, rane se sastave, i carević skoči na noge te oživi. Onda ga carevi sjetuju: „Idi sad kući, kad si se smrti izbavio.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Sada on rahat uze prsten pa dođe blizu Stambola i zanoći u jednoj kahvici. Uveče pošto svi pospu, primače prsten k vatri, a kad Arapi iskočiše, naredi im te ga odmah prenesu k sultaniji u odaju.
Carevi uzmu vodu, poepu vodom po onijem ranama kud je carević rasječen bio. Kad pospu, rane se sastave, a carević skoči na noge te oživi. Onda ga carevi sjetuju: — Idi sad kući kad si se smrti izbavio.
Kad to čuje djedo, uzme kabanicu pa prostrije, a pjevo se tresne, a dukati pospu djedu po kabanici, dok mu pô nje natrese dukata. A baba to vidje, pa iska dva-tri dukata.