Obradović, Dositej - BASNE
Vidiš pijana kako se junači da uprav ide, a posrće, — svak se tome smeje. No staru i nemoćnu smejati se što posrće, to je prava ludost i znak zla srca.
Vidiš pijana kako se junači da uprav ide, a posrće, — svak se tome smeje. No staru i nemoćnu smejati se što posrće, to je prava ludost i znak zla srca.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Samo jedan čovek tumara po pomrčini. Noga mu kliza po kaljavoj zemlji, on posrće i spotiče se, ali žuri da izvrši zapovest svoga gospodara. To je bio Marinko.
Dučić, Jovan - PESME
Duh svetiteljev bio je ispunjen velikim istinama, i on nije osećao da posrće od gladi. Blizu jednog raskršća vide kako se otkide s neba jedna zvezda, siđe s planine i pređe reku, i pričeka ga na
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Alaj gaća, cicvaru mu ljubim! Tek pošto je ustao i otresao se, spazi staru nenu kako tetura i posrće uz ogradu šljivika. Priskoči joj igraknu: — Oho, bogami tebe tvoj Dedo dovatio gelerom po mišici.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
bila usijana gomila Koja se na milion delova razlomila — Kamila gazi po pesku, a sunce naporedo sa njom Klizi i posrće vasionskom putanjom. Da kamile sa suncem imaju rodbinske odnose Dokaz je to što žeđ tako dobro podnose.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
O GREHU — Slađi je grijeh od meda. — Ko se ne rodi, ne pogreši. — Nije greh u jelu, već u zlu delu. — Tko posrće, i padne. — Greh je grehu zametak. — Jedan greh rađa sto greha. — Jedna šteta sto grehova.
Krakov, Stanislav - KRILA
Odjednom odozgo sa dve strane zaklokotaše tuđinski mitraljezi. Šiba čelik stostruko stostručnom kamdžijom. Posrće se. Pada. Neko se diže. Opet pada. Svako gleda da se izdvoji, da beži u drugom pravcu.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
GLAVAŠ: Pa onda? STANA: Sa zorom dalje. A taman suton druge večeri Dočekaće nas u Beogradu; Gledaće kako starost posrće Pred silnog paše moćnim očima... GLAVAŠ (za sebe): S ćerkom u gradu?... Među Turcima Šta li će onde?...
Jakšić, Đura - JELISAVETA
ha!... Proklet! (Ranjen posrće.) KAP. ĐURAŠKO: Odlazi sad! U carstvà svoga ognju večitom Potražit plamen oživljavajuć, Da ti toplotom svojom ugreje
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
U njemu se bijaše rasplamćela divska snaga, svi mu se živci napregli. Posrće, pada, ustaje, zanosi se i jezivo osjeća kako se bori s nečim strašnim, nevidljivim, što ga davi, guši, zaustavlja mu
'Ajdemo, Simeune! Odoše i odniješe pun ardović bašice. Simeun posrće i krupno uzdiše: — O, majko moja! O, sveti moj oče, ne mereš da spavaš. Razbio ti se san. Eto tebi tvog Simendaša.
Stanković, Borisav - TAŠANA
I uzmi je, dedo, drži je koliko hoćeš. MIRON (potreseno, posrće držeći se za čelo): Ne to! To ne sme, to neće biti! A tebi za to hvala!
MLADEN Kafana je još bila daleko. MIRON A iz čije kuće on može u ovoj mahali da iziđe, ako ne iz ove? MLADEN (posrće). MIRON Eto ti! Jutros, ovde, dat je parastos, pomen pokojniku.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Kuglof je ovoga časa izišao iz usijane cevi; posrće i drhće od vreline i buhavosti. Sve oči su napale kuglof: modla je nova i osobita, kuglof ima tri sprata.
Telo nam često boluje, a duša nam ponekad baš kao pijana posrće, bogami i pada... Paula je uslužna bila i ostala. Ogazdila se sve tako priskačući da nešto podrži i pogleda.
Stanković, Borisav - KOŠTANA
Ulazi Stojan. STOJAN (iza sebe Marku, dajući mu dizgine i pušku): Drži konje i čekaj! (Prilazi Koštani. Posrće od radosti.) Košto, brzo! Hajde! KOŠTANA (Trza se): Ti? STOJAN Ja! (Užasnuto): Što me gledaš tako? Hajde! Brzo!
STOJAN (zabezeknut): A? KOŠTANA (odlučno, zlovoljno): Neću! Zašta, kuda da bežim? STOJAN (posrće k njoj i vadi nož): Zar me ti ne voliš? KOŠTANA (uplašena, moli): Ne, Stojane! Ne ubij me! Ljubim te i molim! Nemoj!
Šta onda? (Odlučno): Oh, neću! Ubij me! Neću! Evo, ubij! STOJAN (odbija je rukom): A ne! (Posrće, hvata se za čelo.) Ih! A ja nju toliko voleo! i majku, oca, kuću bacio, samo nju gledao, na nju mislio!... A ona!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
bio, kliče vila s Urvine planine, te doziva Kraljevića Marka: „Pobratime, Kraljeviću Marko, znadeš, brate, što ti konj posrće? Žali Šarac tebe gospodara, jer ćete se brzo rastanuti“. Ali Marko vili progovara: „B’jela vilo, grlo te bolelo!