Upotreba reči posta u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

sovršeno poznamo lukavstvo i zloću nekih ljudi, ne valja im se više uveravati, baš ako ćemo ih viditi da se osuše od posta i pokajanija i, štono reč, da se živi posvete.| 55 Petao, pas i lisica Petao i pas veliki putovali su skupa.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

To sve vidi paša, ali nema kud. Ta je naša vojska od pre našeg božićnjega posta s mojim ocem u Beogradu stajala, i grad čuvala, do naši̓ uskršnji̓ posta, dok se Birčanin s drugom vojskom od Vidina

Ta je naša vojska od pre našeg božićnjega posta s mojim ocem u Beogradu stajala, i grad čuvala, do naši̓ uskršnji̓ posta, dok se Birčanin s drugom vojskom od Vidina vratio, pak su onda kućama svi došli.

Jošte i o ovome, deco, da vam kažem. Kad sam došao iz Rusije, oni̓ naši̓ uskršnji̓ posta, piše mi Janko Katić da su svi momci odustali Karađorđa, i sam ostao, no brže da mu u Rogaču dođem, da idemo u Topolu,

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Ele, tako je trajalo sve do gospođinskih posta. Jedno jutro uz gospođinske poste, taman beše Milun opremio Sreju čak u Rogaču da porogozi nekom kace i burad, a on

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

I... ja sam ti muke mučio! Ako sam hteo što saznati, hvatao sam žene i decu da mi kažu... Turčin posta nestrpljiv. On mahnu rukom I preseče ga: — Dobro, dobro! Nemoj mi pričati! Ja hoću da znam kako sad stvar stoji.

Jedva je opazio Ivana kad je ovaj u han ušao. Po pozdravu zasedoše oko vatre. Kruška reče te doneše rakije. A on posta domaćinski sladak: svaki pokret pratio je osmejkom punim milošte. — Pa, šta mi radiš, Ivo? - Hvala bogu, aga.

Ne može čovek onako planuti za ban-badava. Jesi video kako se on u času preobrazi: od deteta posta čovek!... Kmet je ćutao. — Još onog večera mislio sam svašta — nastavi popa. — Svu noć nisam mogao trenuti.

dana kad me onaj tvoj izmećar i onaj balavac onde (i on pokaza na Marinka i Lazara) osramotiše i obrukaše — moja kuća posta strašilo i psima crnobarskim!... Niko od onda nije prekoračio ovoga praga do vi danas!... Pa što onda da te ležem?...

To su bile sigurne ruke i oči. Oni biju odjednom, kao gromovi... Od galame posta žagor, a od žagora tajac. Sve se predade očekivanju i svojim mislima.

Oni ga napadoše noževima, sekući mu ruke i noge. Stanko se umešao među Turke pa ruši... Za trenut oka drum posta kasapnica... Glave se valjahu po drumu kao bundeve kad im vreže sasuše... Jauk je prolamao dubravu...

Počeše najedared nicati čete kao iz zemlje. Stojan Čupić stavi se na čelo svima. On posta vojvoda i stade postavljati starešine, koje će mu čuvati drinsku granicu. Na Mišaru te iste, 1806.

Razgovor se među njima vodio tiho, mirno; znali su da tuda četuje Zeka buljubaša, čije ime za kratko vreme posta strašilo... — Hoćemo li, ljudi? — Hajde, biva. — Samo lagano... Ako se dočepamo obale i luga, nije nam ni brige...

Pozvan je kršteni kum, a starojkom posta Jova Jurišić. Za devera se Stanko sam pobrinuo još u gori. Zar se džaba pobratio sa Zekom Selakovićem?...

” I ta misao posta vrhunac njegovih žela. Sve drugo beše odbacio. Ne pade mu na um ni kuća, ni stara mati, ni Jelica!... To pa — to...

Već boj bije srce u junaka. i stade sokoliti svoje ljude... I pomože to. Reč posta življa, oko svetlije a lice vedrije... Ukazaše se prvi neprijteljski redovi...

Nagone nije, i kome se živi neka ide!... Sve je ćutalo. — Ostajete svi? — upita. — Svi! Zekin glas posta najedanput nežniji. — Onda, braćo... — reče — da se oprostimo!... Ljudi smo, pa smo mogli zgrešiti jedan drugom.

Dučić, Jovan - PESME

Bol imenâ koja ne pominju više? Krik zaboravljenih ljubavi što vapi? I strašno ćutanje natpisa sa stene, Što posta nečitljiv? I prokletstvo nemo Reči, što sad čame, neprotumačene? Tugu trave putem kud sad ne idemo?

BREGALNICA Opraćemo tobom oči našoj deci, I čelo proroka u trenuti sudnje, Reko koja posta u mačeva zveci Svetlom međom izmeđ istine i bludnje.

— Pučanin, sin švalje, Posta plemić umom, a knezom za novac. Letopisi kažu: Beše mudrost sama... Sto godišta življe za muze i pare...

Brzo ih se ispuniše sve šume kao vojskama, i sve vode kao avetinjama, i celo ostrvo posta za njih tesno kao tvrđava. Tada on poče da ih goni, dan i noć, po poljanama i gorama, svojim kraljevskim mačem i svojim

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Tako i on ostavi učitelja sebi sama i njegovoj glavi. Od to doba učitelj posta još veća ćutalica i još osamljeniji. Jedno veče pisao je nekom svome drugu: „... Boš posla!

Tako je to išlo mjesec dana. U to doba Mara posta još zamišljenija. Čudnovato se poče ponašati. Sjedi neki put s nama.

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Šta ćemo, kad sve po sreći ide! Sirota Alka ide u baštu da traži ljubičice. Početak uskršnjeg posta. Cvet ljubičice, dika mirisnog proleća! Alka bere ljubičice, kiti se krinom njenim i uzdiše.

od starog jurata posta mlad advokat. Sad Milivoj Svilokosić advokat, a Marko Rogozić zbrisan jurat! Čudna kob! Svilokosić tera procese, no

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

I mislim na tebe, u isto vreme. Mislim da li si ti to zaista. I najedanput njegov tužno-milostivi pogled posta čvrst i odlučan. — Šta bi hteo da kažeš?

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Da se približi u mraku, počne da se dere na stražara, pa da, vikom, i psovkom, otme pušku, od posta. Operacija je bila opasna, ali je uvek uspevala.

Znamo da je stigao u Jaroslau, pred veče, petnaestog novembra pomenute godine. Bio je ponedeonik. Početak velikog posta.

Teodosije - ŽITIJA

A prepodobni kao probudivši se iza sna, i sa slabim kolenima od starosti, Do krajnosti iznemogao od posta i prihvaćen od sina jedva se podiže, i njime kao žezlom podupiran stade na molitvu; i prepodobne svoje ruke podigavši

Ali kao što smo rekli, od starosti i posta beše iznemoralo, tako da nije mogao ni na konju sedeti. A bogonosni Sava podiže ga kao na nosila između dva konja, i

Mnogo, dakle, minuvši, kao apostolu reći ću apostolske reči: „Podvigom dobrim podviza se, posta trčanje savrši, veru sačuvavši, i vreme njegova odlaska k Bogu nastade, da pređe na beskonačni i blaženi život, I da

oca u mestu tome požive, sav pomišlju ka Hristu plenjen, da svaki dan sećanjem na smrt umiraše, a od mnogog i neprestanog posta usahnu mu utroba, i oboli mu sa iznutricom slezina njegova, i izgubi svu mast, i tako neisceljivo oboli.

brz i zgodan put koji k Bogu vodi, koji svakome od nas koji hoće milostinje više vredi od telesne svespaljenice, to jest posta, i više od svake žrtve i molitve.

služenja sa smernošću, mladićkoga stradanja, bosonogoga hođenja, prljavih vlasenih rubina, neumivanja, noćnoga stojanja, posta drugovanjem neprekidana, molitve čiste kalom bogatstva nesmućivane, iz sveta izlaska umom p ka Bogu uzlaska.

Pošto je tada bilo leto I pošto je veoma palila žestoka vrućina, hteo je sveti da žeđ od, posta ugasi sa malo viva I studenom vodom, i javi kralju da mu pošalje leda da se rashladi.

otidoše u drugi kraj, koji se zove Altin, i tamo, opet blizu jedne crkve svetoga i vrhovnog apostola Petra, u podvigu posta življahu. Ali se ni tamo delima dobrodeteljnim od posetilaca sakriti ne mogoše.

Prema vetru i u oči suncu naseli se da živi u njoj. Mrazom smrzavan i suncem žežen, podvige posta izvršavaše. Stajanja njegova na molitvi, poklonjenja mnoga i bijenja u prsa, ili suze i umiljenja njegova u svenoćnim bdenjima

I opet podviga posta još više držaše se. A Bog, kao i drevne moćne podvižnike, tako i ovoga svojega roba kušajući htede da uvenča trpljenjem

u molitvi imajući, uz to i poslednji u Gospodu celov bratiji dade, i navršiv dane svoje u dobroj starosti, i posta podvizavanje skončav, pokaza se dobrim u Bogu podvižnikom.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

— Dalo bi se sve to izgladiti. — Videćemo, samo ovako ne može dugo ostati; ako on korak ne učini ovog posta, staviću ja na njega pitanje šta misli, jer ne mogu dopustiti da se devojka uzalud na glas iznosi. — Strpimo se malko.

lagana, pa sve življa i burnija črez — preko, pomoću čtenije — čitanje čuvstvitelan — osećajan Šabes — praznik posta kod Jevreja šabrak — ukrašen pokrivač ispod sedla na konju šajn — stari austriski papirni novac koji je vredeo 40% od

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

i vrbacima, na drugoj strani, podiže se magla, mlečna i teška, što uskoro kao dim ispuni svu dubinu nad Dunavom, i posta gusta. Pesma onih u čamcima, kroz bezmernu tišinu, tamo dole, dopirala je do njega jedva čujno, kao ispod zemlje.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

⁴⁸ Za krštenje se obično bira nedelja ili neki veliki praznik, ali nikada slava. Ako se dete rodi uoči posta, onda se sačeka da dođe mrsak, pa ga tek tada krste, jer se veruje da ako se dete rodi u mrsak, a krsti se u vreme

onda se sačeka da dođe mrsak, pa ga tek tada krste, jer se veruje da ako se dete rodi u mrsak, a krsti se u vreme posta, onda ono neće dugo živeti.

Posle pokladne večeri, uoči velikog posta, iz preventivnih razloga, majke svojoj deci oblače prevrnutu košulju da ih veštice ne nađu.

„Dijete sisa kod pravoslavnih, ako mati ne ponese drugo dijete, do trećijeh časnijeh posta. Onda ga odbijaju jer, vele, da treba i ono da posti“, piše Luka Grđiđ Bjelokosić.

²¹ U nekim krajevima dete se doji i po dve do ti godine. „U Srbiji majke doje djecu obično dvije godine; trećijeh posta nesmiju ga više dojiti bez dopuštenja popova.

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

oči vide, nastaje kad on je na svet nastô, da niko nije voleo slično, da velika svetkovina ljudskog života tek s tim posta. Za svačije mišljenje detinjasto i jeretično.

Matavulj, Simo - USKOK

penje i lomi na novet uz kotorske strane; dosta je širok, ali je suviše strmenit, a pošto ga je vijekovima voda lokala, posta krševit i pun rupčaga, sa čega je ostao u pameti mnogim jevropskim putnicima i često bivao opisan.

onda stade postavljati pitanja, pa malo-pomalo zagrija se preobrazi se skroz, od momka smjerna, namjernika poslušna, posta na jedan mah ozbiljan, vješt ispitivač, zanesen za vojnijem rabotama.

„Vladika je nabavio sjeme s mora, a bolja je od hljeba“. Tada okusih krtolu prvi put. „A šta jeđaste prije nego posta krtola?“ pitah. „Pa našlo bi se uvijek ma šta, samo njeka je dosta!

Najposlije, kako se vladika spremaše da se prve nedjelje velikoga posta preseli u manastir Stenjeviće, Janko izmoli dopust i otide na Njeguše da provede poklade.

Milićević, Vuk - Bespuće

Milanove oči sjale su i lutale po tavanicama i kad se najednom njihove oči sretoše, njemu se jezik zaplete, pričanje posta smeteno i zbunjeno i naglo se završi, gotovo prekide. On ućuta i gledaše preda se.

sasvim drukčiji češki radnik; i kad dođe na svoju vječnu omiljenu temu, Češku, njegovo se lice ponovo razvedri, glas mu posta blaži, a oči se dobrodušno rasvijetliše ispod rijetkih trepavica. Oni ne dadoše Gavri Đakoviću da ide kući na ručak.

Radičević, Branko - PESME

90. I od grada jošte bruji Kao more iz daleka, Kao kotô kada struji, Tako s' čuje; ali neka, Veće i to posta tiše, A na nebu zvezda više. 91.

A nikada još za njega. Jer je potok, kako posta, S brega na breg sveđ preskakâ, Pa sad eto preko mosta Žuri svoga konja laka; Mosta prođe, no, gle sade!

Kud će, da će, svejedno je.“ Uroš beše od to dvoje, Što je bilo telo posta, Za njim sama duša osta, Pa se negde svetom vije, Al' Uroša tamo nije.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Kad uđoh i nazvah: „Dobro veče!“ to krkljanje posta jače i pretvori. se kao u neku vrstu glasa: — Kolj...lj...jo! Žene se zguriše i prošaptaše: — Sirota.

Obradović, Dositej - PISMO HARALAMPIJU

da nisam sudio za bolje čekati da prođe vreme plača i setovanja, vreme glada i uvi vikanja, jednim slovom, vreme velikoga posta, kad pasulj carstvuje i njegova sestra sočivica. Gra(h) i kupus zemljom upravljaju.

Kostić, Laza - PESME

Je l' mu još ljubav 'nako u snagi, je l' još onako, ili već vene, jer kaluđerom posta zbog mene! Kad mene Turci ukradoše mladu, ukradoše i njemu jedinu nadu, jedinu milost kob mu uze preka, i odreče se

što ti sa nje mnogoj braći kratki večak posta kraći? Ženo, ženo, kaži pravo je l' u tebi bog il' đavo?” Kô Mojsije na Sinaju kad ugleda u osjaju snova svojih

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Kolebljiv hodim - u jedinstvu trodel. Tegotu svoju uvijam u rondel. Okrepi, Bože, makar dušin podbel... U doba posta Hristos je maslačak. Po cerov-gorju gdegde vrana, gačak.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

se je ašik učinilo, Triput je se Sunce zaigralo, Pa odvuče lijepu djevojku, Da je uzme sebi za ljubovcu — Od nje posta zvijezda danica. 8. Tri su cveta u gori cvetala, Do dva sjajna, treći potavnio.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Njine su kape crne, ali oni puše iste lule, a lica staraca su na celom svetu, svud, jednaka. Uđosmo na stanicu, i sve posta svejedno. „München.“ Ovde se ništa nije promenilo. Ja ne razumem romanofile ali ni germanofile.

Sve posta nestvarno, što u ljubavi čine i činim; i život, ko pusto polje kud vetar ječi, pokrismo snegom praštanja svemu, poljupcima

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Car ostavi dvor i, kao manit tumarao je i bežao po planinama, i srce mu posta kao u zveri: stanovao je, kao onaj car vavilonski, po šumama, s divljim magarcima, pasao je travu, kao goveda, i dlake

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Veska Vesić iz Gornjega Osoja Posta prava beogradska gospoja, I kako to gospojama pristaje, Na pijacu svakog dana išla je.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

I ona, kada ostarela, nikada ovamo više nije dolazila. Jedino bi došla na „pročku,“ uoči velikog posta, kada bi po običaju cela porodica morala da dođe i ište oproštaja, da se među sobom ljube i mire.

u kovčege belo brašno, a u sahane i tendžere presno maslo i sir, što im je donela od svoje kuće i što su njeni celog posta brižljivo pribirali, samo da bi ona mogla što lepše i više ovamo njima, svojim gazdama, da ponese. — Magdo!

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„Valaj, jamac vam moja riječ, ako mu ne bude Vladika dopustio“, prihvati Krcun. „Ja sam do posta redni bio kod gospodara, pa po drugi put zamijenih nekog mi rođaka, eto sve do tu ’nomadne.

Svi ih slušahu pažljivo, kao da ih razumjevahu. Oni su najprije istiha razgovarali, ali malo-pomalo govor posta življi.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

mršava — mršava, a visoka tako da bi u niskoj kući dosegla glavom u šljemena; ima sedam zubova, koji joj svake neđelje posta po jedan ispane, a o Uskrsu ostane bez ijednoga, pa je nekud nestane.

a duše ne ogriješili, u crkvu odili, pravoslavnu leturđiju služili, žive pominjali a mrtvijem spomen činili; četvoro posta rišćanski prepostili; ljudima se ne omrazili i spram nji’ svijetla obraza nosili, da bog da!

Oni su izlazili prvi put na Sretenije, i po tome svakoga sveca do časnoga posta; prvi dan su prolazili i kroz sabornu crkvu, a na svetoga Vlaha (3 febr.) izlazili su i pred kneza.

obuče se kakav momak u ženske haljine i načini se kao đedova baba, pa noseći na ramenu sedam štapova (sedam nedelja posta) i za sobom vukući komostre (verige), ide po varoši i skače ispred kuća i viče: „Bu! Bu! Bu!

suha munja jednoničiti — vrsta strogog posta, kad se samo jedanput dnevno jede jedovni — otrovni jemlješ — raonik Jov — starozavetna ličnost, veliki zlopaćenik

Sveti Sava - SABRANA DELA

A to, ako bi i bilo teško, treba po mogućstvu odstraniti. GLAVA 10 O svetim postovima velikim i o dva mala posta, svetih apostola i Hristovog rođenja Tako je u proste dane godine, a u dane svetih postova nije tako.

ili ia Veliki petak, ili u samu Svetu i Veliku subotu, pa makar i na Veliki četvrtak, to kao i u otpusne dane svetog posta neka vam bude u jelu i u vinu.

I ovo treba da znate, jer mnogo puta događa se ovaj praznik u velike postove, te ako tako bude, onda da slavite pre posta. A uveče na panihidi dati svoj bratiji po sveću da pevaju dok stoje nad grobom. O Anastasijinoj panihidi.

Amin! STUDENIČKI TIPIK (IZVODI) GLAVA 10 O svetim postovima velikim i o dva mala posta, Svetih apostola i Hristovog rođenja Tako je u proste dane godine, a u dane svetih postova nije tako.

Ako bude ovaj praznik u velike postove, to zapovedamo da se slavi pre posta. A uveče na panihidi dati svoj bratiji po sveću dok stoje nad grobom, i svima koji su obučeni kao jereji.

Pravoverja li nastavnikom i dobre vere učiteljem i čistote, vaseljene svetilom? Ispunjenog li verom, i uzorom krotosti i posta nastavnikom? Premudrosti li nastavnikom, i smislodavcem, i nesmislenih ukrotiteljem?

crnorisci i sve osvećeno crkveno sveštenstvo nerazdvojno od njega beše, diveći se tolikoj smernosti i uzoru krotosti, i posta nastavniku i pratiocu svetih jevanđelja učenja, kao što je rečeno: „Ko hoće stariji biti, neka bude od svih mlađi i

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Ako li se posti, od ribe tu posta nejma; pošlje dva momka sat [h]oda u dolinu, gdi između planina velika reka teče, puna pastrva i različni[h] drugi[h]

’Ajde u Veneciju! Da nam je i tu lepo bilo, to svakˊ zna da mu se i ne kaže. Četvrtak prve nedelje posta ukrcamo se u knjigonošnju lađu za Bolonju. Sila božja muzikanta i komedijanta mužeskoga i ženskoga roda i plemena!

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

dvorišta, pa kroza vjetruštinu stiže pred crkvu i odzvoni budionicu, dva puta dulje no obično, kao na prvi dan velikoga posta.

Sve te novosti učiniše dubok utisak na Bakonju, a zbog pošljednje posta veseo. Dakle, neće on više biti najmlađi đak u manastiru! Kako najmlađi, ta on je sad odmah za Bujasom po činu!

— Nemoj mi, brate, spominjati tu tvoju skulu! — prekide ga Brne. — Nemoj dalje! Ne prođe mnogo, a fra-Brne posta mračan i nemaran prema svemu.

— Zašta odma ne zatvorite? Odite naprid, ako oćete, i sidite! Ali, malo-pomalo, posta ljubazniji i tako se zagrija u govoru da su se oni čudili.

Balegan sta jednoga dana s velikom bukom iskati od Tetke da mu poveća obroke vina, što Tetka i učini. Srdar posta nemiran što nije mogao odlaziti preko vode, te je češće odlazio u novu mađupnicu. Blitvar poče zakašnjavati u crkvu.

Kovčeg se punio, ali posta nevidljiv radoznalijem očima. Govoreći o tome s drugovima, Bakonja je prilično smanjivao primljene svote, a kad je dug bio

mu se smijahu na sav mah, te ih uprije na Mašino lice, a od Bakonjinijeh divnijeh očiju i ona se u tinji čas preobrazi, posta mlađa.

I u jedan mah učiniše mu se ništavni svi planovi o budućnosti koji su ga dotle zagrijavali, i nemio mu posta manastir. On nije razmišljao, nego osjećao. Sunce već bješe naglo ka zapadu kad se Bakonja trže. On pohita.

Stricu je bivalo svakoga dana gore, te se malo i odmicao od njega, a i koliko je mogao da razbije brigu, nije tražio, i posta mučaljiv. Svi su se čudili šta je Bakonji. Srdar je zaludu tražio svakijem načinom da ga razgovori.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Meni je bilo k'o da pjesme ove Svaki stih posta pun behar u rosi, Pa trepti, sjaje, i meni po kosi Prosipa meke pahuljice nove... O mili časi, kako ste daleko!

Pasko Zade beše alhimičar; dalje, Poznat pitagorist, zvezdar, moreplovac; Đak slavnog Vanini. - Pučanin, sin švalje, Posta plemić umom, a knezom za novac. Letopisi kažu: - Beše mudrost sama... Sto godišta življe za muze i pare...

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Hitlerova mržnja prema Jevrejima pogodila je i starog, nedužnog, Demokrita. Zato mi posta još miliji. Počeh da razmišljam ne bih li svojim perom mogao nadopuniti onu prazninu Vilandovih „Abderićana“ i odlučih

Talesovo ime posta poznato i slavno u svim grčkim krajevima. Moji učitelji govorahu mi često o njemu kao jednom od sedam mudraca cele Grčke.

On se zapita šta se to desilo. Posle kratkog razmišljanja posta mu jasno da je, pored nesumnjive namere skulptora da tu predoči brži tempo kretanja povorke, njegov vlastiti brzi hod

„Istina, ja sam poluvarvarin, no Ezop beše bedni rob pa posta besmrtnik. Ako me večni bogovi nadahnu svojim duhom, neće mi smrtni ljudi moći da uskrate lovorov venac“.

Četiri godine bio je Aristoteles učitelj Aleksandrov. Kad ovaj posta punoletan, osta Aristoteles još tri godine na kraljevskom dvoru u Peli.

Silnom moći svoga razuma, posta on oličenje duha nauke, sunce njenog neba, koje je dve hiljade godina svojom svetlošću nadasjalo sve ostale njegove zvezde.

To beše najjača duhovna koncentracija najvećeg astronoma Staroga veka. Uskoro mu posta jasno da se i sam tok godišnjih doba, prouzrokovan kosinom ekliptike, može neusiljeno rastumačiti njegovom

leševa Antoniusa i Kleopatre, poslednje kraljice ptolemajskog Egipta, pobedonosni Oktavijan u Aleksandriju, i Egipat posta provincijom rimskog carstva.

„Jesi li to dobro opazila?“, zapita crnojka. „Kako da nisam! Njegovo lice posta crveno kao ovaj ogrtač ovde“. I ona pokaza rukom na jedan purpurni kraljevski plašt, izložen među poklonima.

„I naš dobri Luka dospe onamo!“ „I posta nova zvezda na nebu te škole!“ „Kažu da je odličan matematičar. A mnogo se napatio i nalutao na ovome svetu!

Njutnovim zakonom posta odgonetnuta hiljadugodišnja zagonetka planetskog kretanja i nova saznanja sledovahu sama od sebe iz njega.

Deca naćuliše uši i saopštiše mi da im deda dolazi sa svojim psom Polijem koji, blagodareći svom gospodaru, posta istoriska ličnost. Pas se prvi pojavi u našoj sredini, pozdravi dečicu mahanjem repa, a mene lajanjem.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

I tako se oženih. I tako se, na moju nesreću, oženih, gospodine. Jer posle četiri meseca moj brak posta ludnica, borba na život i smrt, rat, gospodine, rat iz koga sam se jedva bio iščupao više mrtav nego živ.

— E umro ti je i on baš nekako onomlane oko posta. — Laka mu zemlja! — opet kaže Iketa. I sve tako redom raspituje se on samo za one pokojne, i sve propraća sa „laka

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Onomad je dete tamo kopalo — odgovori baba gle dajući u stranu. Pisar od tog odgovora posta još veseliji. — Eno motike — viknu pandur, ugledavši držalicu gde viri iz korova.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Kad iz lije posta krasna, lijepa, zlaćena jabuka. On uzede jabuku u ruke, pa s njome pred cara. Čudi se car ljepoti jabukinoj, a drago mu

Petković, Vladislav Dis - PESME

Umesto zvona, udaraju srca: Zvone na užase. U vazduhu led. Nevinost srećna pred ponorom grca. Starost pocrne, čovek posta sed. A idu oni, poslanici pakla. Napred korača pobesneo pir. Tresu se kuće i padaju stakla.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Pomolio se Bogu, poklonio Svetomu Petru, pa sad povraća dušu i od zamorna puta i od dugih petrovskih posta... Niko nema puške, niti za nju mari. I žene su im slobodnije i prirodnije; jedu i piju bez lažne seljačke stidljivosti.

A ne znadu ti za strah, kao da nisu raja. Njihov Pop-Dobrinjac im je i vladika i patrika. Tvrdo drže sve četvoro posta i ljuto se krve sa svakim ko to želi... Sredinu zaravni zauzeli Kolašinci. I oko njih su drvljanici od pušaka.

seljak, postao po njihovu računu ajmana za poćak, pravi ciganski ceribaša: e, zakleli bi se oni na sve četvero časnih posta da i ceribaš ozbiljnije stoji na derviškom ćulavu onaj krajičak lisičjega repa no njihovu tužnom Miloju ona smešna

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

»Javor« 1890. UŽAS I NEVOLjA U ZAGREBU Podzemni besi, kojim nismo vični, — Zar burnim, morem posta zemlja ova? Za jedan trenut više jada stvori Neg’ što bi mogle stotine gromova. Ima l’ se kuda?

U mnogoj kući prosvetna veka Ti si vascela biblioteka. Mnogi se skocô od umna posta, Al’ tebe ima, pa mu je dosta.

Miljković, Branko - PESME

O sretna mladost koja proći neće! Da bi bio razumljiv srcu osta Mlad u izdvojenom danu koji posta Svetlost što me miri sa večnim prolećem.

To pelud Nekorisnog pada na nevinost belu Cveta treznog čije ime posta nada. O anđele blagi uprkos svojoj moći, Il upravo zbog nje, vatro sa svojom noći, Kako se zbi divno da biće ti

Cvet umesto oka Isto sunce vide. Slepo slepim samo Videti možeš. Zaleđeni plam Ogledalo posta onome što sanja. Oblik je vrline strela ugledanja Što svetlost raskopča orlu ispod grla: Zapamćena zimo bit je neumrla.

Tu sam iznemogo. I višak vatre posta sunce zlobe, Zlatni početak otrova i teskobe. Sve je nestvarno dok traje i diše; Stvaran je cvet čija

GOJKOVICA Itako budućnost mračnoj nadi posta Sužanj i talac zlo životu verno. Grlicu opeva kamenje što osta U predelu koji raste lakoverno.

reče Što nepogrešnom pogreškom steče Kad bljutavi svet s duge strane Tače te da ti ukus zgrane Tu ptica bez ptice drugo posta Reči bez smisla poklon za gosta Što svojom dosadom se zabavlja Svi smo mi bolesni od zdravlja Od sunca kome je

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Otrov te čeka!... A tu škorpiju, Što se previja tako laskavo, Te bih se, ’vako stara grešnica, U četir’ posta zaklet umela Da će za kaplju krvi njegove Iščupat srce, ako ustreba — Čekaj se, čekaj!... Sve ćeš platiti!

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

je ukor slab k’o snega gruda”, Jug Bogdan smelo caru sad pridoda, „Koj’, kad ga vrući svet istine sklopi, Iz ništa posta, u ništa se stopi.

misle da to košta I da zdravlju često udi, Pametnije o tom Kosta, Moj stariji dragan, sudi: — U poklade nema posta Od zabave svake ćudi! Zato lustig, tralala, Baš da bih se kajala!

pet’o promeška se, A domašnjni garov cikne, Jer mu ljut san srce steže; Mesec stane na po puta; Senka ravna krstu posta.

išta, Tamo ništa — Gole stene Bez promene; A šećera I bisera, Srebra, zlata Kao blata U nas dosta, Kâ tam’ posta.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Zar ne znaš više ljubiti? STANIŠA: Ja ne znam — Ne znam ni kako mi je, Otkad me ona zmija ujede, Čisto mi srce posta divije. MIRA: Nemoj da kažeš, zvezdo, „divije“, Ta pitomije, reci: tužnije — Kad tuga samo tugu donosi.

Bojić, Milutin - PESME

I kô Ahasfer, koga Gospod ukle, Tražimo ravni do u beskraj pukle. I Vaseljena njiva naša posta Za seme časti — koje suncu siže. Gospode, kazne zar ne beše dosta?

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Svatovi se ne puštaju u devojačku kuću pre no što iz puške pogode j. posta vljenu na »koplju« na kakvom visokom mestu (Vuk, Pjesme, 2, 28, 503; 78, 240, cf.

Ilić, Vojislav J. - PESME

A to joj bejaše dosta, Te prema veselom Kići toliko stidljiva posta Da se izgubi čisto. Kad Kića podiže oči, Ona se zasmeja naglo i onda na noge skoči I zgladi vitice rukom...

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

No pete godine moje inženjerske prakse posta mi i on težak. Počeh da patim od neurastenije i besanice. Kratak jedan boravak na Semeringu osveži me, ali samo za

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Malo-pomalo, od šala bi istina krupna: Nola posta redak čovek, istakoše se jasno vanredne crte karaktera: istinoljubivost, pravost, ozbiljnost, čovekoljublje.

Lepa njegova glava dobila fizionomiju ptičiju. Mati lebdi nad njim, pretvorila se u sveticu od posta i molitve. Ali je srećna. Stefan njen na sve ljude u okolini utiče očaravajuće.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Jedno popodne, za vreme velikoga posta, on diže ruku i zamoli: — Molim, gospodine, da idem u avliji. — Reci, Stamboliću, tu rečenicu pravilno, pa ću te

Izgleda da je ova ljubav bila neka vrsta dijete ili posta, tako potrebnog stomaku pokvarenom od ljubavi, kao što je bio moj. I ja sam taj post sasvim hrišćanski izdržavao.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Pokuša on da strgne vojnikovo lice ne bi li i đavolovo s njim strgao, ali bol posta neizdržljiv. Konačno, Drvoseča diže ruke od skidanja maske. — Sad ćeš kao vojnik, blesavko, ići svetom!

Šantić, Aleksa - PESME

Meni je bilo kô da pjesme ove Svaki stih posta pun behar u rosi, Pa trepti, sjaje, i meni po kosi Prosipa meke pahuljice nove... O mili časi, kako ste daleko!

Planu more, posta kô crvena svila. Pogorješe jedra, sve zasja! I lukom Plovio je labud, a zora je bila Obgrlila vrat mu ružičastom

28 Zemlja dugo tvrda i nehatna osta, No maj cvetni dođe, pa izdašna posta: I sve kliče. sve se smeje i veseli, Samo moje srce smejanja ne želi.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Od to dobi posta vika i hula: oni huleći nas, i mi pak gore i ružnije njih. BROD NESLOGE Čudno je s vražijom zavišću nositi se i bočiti

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti