Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Ja ću to iscijepati, dijete, a ti ajde u kuću!“ reče joj neki postari čovjek iz družine, kad ona izvuče iz drvljanika podeblju kladu i zamahnu sjekirom.
VII Kad momče prekide, ostadoše kao iza pjesme, malo snuždeni. Siti a razgrijani stadoše postari kunjati, pa žmirahu u serdara neće li ih ponuditi da liježu.
“ „Eve sad!“ odgovori cura i sjede. „Ja nijednoga ne poznajem... Da, jednoga znam!“ „On mi je ujak rođeni, onaj postari čovjek!“ reče cura s nekijem ponosom. „Lijep čovjek!“ prihvati on. „Ona dva momka, ono su mi rođaci, po tetkama!
Gospodaru donesoše stolicu i jastuk, da se nasloni. Ostali — razumije se glavari i postari ljudi — posjedaše po vijencu od gumna neki, a neki preda njih na samo gumno, prostrijevši struke i prekrstivši noge.