Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Još piju i pivo... Prođosmo most i, na kraju varoši, na nekoj poljani, gotovo u sam mrak, postavismo bivak. Strogo je naređeno da se iz logora niko ne udaljuje. Zbog toga je mrmljao potporučnik Aleksandar.
Sunce je već zašlo, kada i mi kretosmo, i malo zatim skretosmo u jednu livadu između kuća, gde postavismo topove. Naiđe i komandir jedne konjičke baterije koji se žali da su mu danas zarobljena dva topa.
Sveti Sava - SABRANA DELA
Zato i blaženi glas izrekao jesi.“ I potom, prepodobno telo njegovo uzevši sa počašću, i postavismo ga nasred crkve, kao što je običaj.