Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
izlazi i silazi uz munaru, na koje mu mujezin odgovori: — Ima odavlen četrdeset konaka, sjedi jedan dedo i krpi postule. Njemu dođe dan pa dva sahata plače a četiri se smije; otiđi upitaj ga za to, pa ću ti i ja kazati.
Sadrazan se s njim halali i vrati se natrag. Stiže do onog dede što krpi postule i što jednog dana dva sahata plače a četiri se smije.
Stvoriše joj se nokti kao kuke od kantara, te ja bježi, a ona za mnom, dok prođoh četrdeset konaka, te sad ovđe krpim postule, pa kad mi pane na um dvoje djece, dva sahata plačem, a kad mi pane na um ona, četiri se sahata smijem.
polagano poplun — pokrivač, jorgan porenuti — pognati posati — podojiti poskura — hleb u vezi sa verskim obredima postule — obuća postulidžija — obućar potura — turska para poćelica — ženska kapa preo — preko presekati — ispljuskati